Zapitaj se danas, nastojiš li oko toga da budeš ponizan, jednostavan, svjestan svoje malenosti, jesi li krotak, jesi li milosrdan prema onima koje ti Gospodin šalje, znajući da će ti mjerom kojom mjeriš biti mjereno, imaš li čisto srce, radiš li na promociji mira na svome poslu, u svojoj obitelji, ili siješ sukobe, ogovaraš, tražiš svoja prava?
Korisnici društvenih mreža rado posjete profil karmelićanina br. Jakova Milića koji ih svojim razmišljanjima potiče na kršćanski rast. Brat Jakov od Križa inače je liječnik, a u rujnu je zaređen za đakona. Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti.
Bog je milosrdan, i njegova su ljubav i milosrđe njegova dva najvažnija obilježja. Tu nema nikakve sumnje. Ipak, u prvom čitanju prorok Sefanija nas podsjeća na nešto drugo što je jako važno. Govori o Danu gnjeva Gospodnjega. Premda se ovo može tumačiti na različite načine, svakako je potrebno o njemu razmišljati i kao nečemu što je važno za nas danas. Dan gnjeva Gospodnjega možemo promatrati kao dan posljednjeg suda. Čini mi se da smo u silnom govoru o Božjem milosrđu zaboravili da Bog nije ni blesav. Nedavno mi je jedan mladi dečko koji je oduvijek u crkvi rekao da je godinama zlorabio to milosrđe, smatrajući ga nečim jeftinim, baš pod utjecajem pobožnosti Božjeg milosrđa koju je krivo shvatio, a vjerujem da nije jedini.
Čini mi se da smo u silnom govoru o Božjem milosrđu zaboravili da Bog nije ni blesav.
Jedno je oprostiti, i Bog se ne umara praštajući, ali sv. Alfonz Marija de Liguori, crkveni naučitelj, kaže da i Božje milosrđe ima svoju granicu – ta granica je trenutak naše smrti. Nakon toga nema više mogućnosti za pokajanje. Nema više mogućnosti traženja oprosta i milosrđa. Neki su teolozi pokušali progurati ideju da se svi nakon smrti u susretu s Gospodinom možemo odlučiti za Njega, ali je papa Ivan Pavao II. taj nauk odbacio. Pročitao sam negdje misao da oni koji se planiraju pokajati 5 do 12 na kraju umru u 10 do 12. I ovo je nešto na što moramo biti jako pozorni i ne možemo čekati zadnji tren, jer ne znamo kad će biti naš zadnji tren.
Bog je milosrdni otac koji čeka da mu se razmetni sin vrati, ali taj se sin mora vratiti da bi mu otac mogao potrčati u zagrljaj i oprostiti mu sve. Kao i ljudi, nitko nema dužnost oprostiti nešto za što druga osoba nije tražila oproštenje. Sveti Alfonz Marija govori i da sumnja da se čovjek može pokajati u zadnji tren ako je cijeli život živio grešno. Prepričava jednu zgodu u kojoj se grešnik koji je bio daleko od Boga ispovjedio prije smrti, ali je svećenik koji ga je ispovjedio nakon toga imao viđenje u kojem se ipak nije spasio zbog toga što je nakon ispovijedi u mislima opet zgriješio. Poruka ove priče je ta da je danas vrijeme za promjene. Danas je vrijeme za okrenuti novi list i krenuti mijenjati se. Jer promjene ne nastaju preko noći. Daj Gospodinu mogućnost da djeluje u tebi i kroz tebe. Dopusti mu da te mijenja već danas. Danas je vrijeme za odlučiti i krenuti jer ne znamo ni dana ni časa, govori Isus, kad će doći taj dan Gospodnjega gnjeva.
Danas je vrijeme za okrenuti novi list i krenuti mijenjati se.
Vremena su uvijek bila teška i ljudi su uvijek bili grešni, ali kao da nam je barem izvanjska forma iz prošlosti pomagala držati nas u nekim okvirima. Prije smo redovito na sprovodima pjevali posljednicu “U dan onaj u dan gnjev”a. Oni koji su malo upoznatiji s klasičnom glazbom vjerojatno znaju taj Dies Irae iz nekog od Requiema kao dijelove skladbe koji izazivaju strah i tjeskobu. Danas to mole samo redovnici u časoslovu na kraju godine. Prije su se ljudi često prisjećali trenutka smrti, znajući da će doći brzo i da je vrijeme kratko i da je danas dan za življenje svetosti. Da je danas dan za obraćenje i za promjene. Prije smo često po crkvama viđali natpise “Spasi dušu svoju”, danas se i svećenici bune protiv te rečenice pod izlikom da duša nije važnija od tijela. Sretno im bilo s tim stavom.
Ovaj stav opreza i nastojanja oko obraćenja nipošto nije stav koji smije dovesti do grča i očaja. Bog zna da smo grešni. Bog zna da ćemo padati. Nužno nam je potreban stav poniznosti na koji nas pozivaju sva današnja čitanja. U poniznosti srca priznajmo da smo slabi i da smo grešni i da bez Božje milosti ne možemo ništa učiniti. Pavao svoju Crkvu naziva crkvom svetih. A danas jasno kaže da među vjernicima nema mnogo mudrih ni snažnih ni plemenitih. Jasno govori da je Bog taj koji od nas takvih kakvi jesmo čini svetce. “Lude svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.”
U poniznosti srca priznajmo da smo slabi i da smo grešni i da bez Božje milosti ne možemo ništa učiniti.
Jasno je da Bog od tebe može učiniti da budeš jedan od blaženika o kojima Isus govori u evanđelju