Ernie Gawilan uspio je preživjeti pokušaj okončanja života i postao je profesionalni plivač. Uz ljubav i podršku ljudi oko sebe, uspio je preboljeti sram koji je osjećao zbog svoje fizičke različitosti i izaći iz svoje ljušture. Sada 'punom parom' trenira za Paraolimpijske igre u Parizu 2024.
Neka djeca imaju užasan početak života, ali u njima živi pravi borac koji im može pomoći prebroditi poteškoće i inspirirati druge.
To je slučaj i s Erniejem Gawilanom, prvim filipinskim osvajačem zlatne medalje na Azijskim para igrama, sportskom natjecanju koje se od 2010. svake četiri godine održava u organizaciji Azijskog paraolimpijskog saveza, piše Aleteia.
Taj mladi sportaš preživio je pokušaj pobačaja i uslijed njega ostao je bez obje potkoljenice. Također, na svijet je došao s nerazvijenom lijevom rukom.
Sigurno sam bio dobar plivač, čak i u majčinoj utrobi, kad sam preživio pobačaj.
Da stvar bude gora, nakon njegova rođenja otac je napustio obitelj, a majka mu je umrla od kolere samo pet mjeseci kasnije. Ostao je siroče, a njegov djed preuzeo je brigu o njemu.
Kad je imao devet godina, upoznao je poslovnog čovjeka Vicentea Ferrazzinija koji je potaknuo Erniejevog djeda da unuka pošalje u Centar Gospe od pobjede za obuku osoba s invaliditetom.
Budući šampion u plivanju
Gawilanova plivačka karijera započela je dok je boravio u drugom vjerskom centru za obuku. Objasnio je da je tijekom djetinjstva trpio mnogo maltretiranja zbog svojih fizičkih različitosti.
“Kada sam u vodi, moj fizički nedostatak nije bio vidljiv, izgledao sam kao normalna osoba”, kazao je.
Trener plivanja, Jude Corpuz, uočio je njegove talente i zamolio ga da se pridruži plivačkom timu osoba s invaliditetom.
Kada sam bio u vodi, moj fizički nedostatak nije bio vidljiv, izgledao sam kao normalna osoba.
Od svog prvog sportskog nastupa na Filipinskom olimpijskom festivalu 2008., Gawilan se nastavio natjecati na daljnjim međunarodnim natjecanjima, gdje je osvojio niz medalja.
“Sigurno sam bio dobar plivač, čak i u majčinoj utrobi, jer sam preživio pobačaj”, rekao je Gawilan.
Kako je istaknuo u filmu “Gawilan”, koji govori o njegovom iskustvu sa zlostavljanjem i plivačkoj karijeri, Ernie je kazao da je uz ljubav i podršku ljudi oko sebe uspio preboljeti sram koji je osjećao zbog svoje fizičke različitosti i izaći iz svoje ljušture.
“Postoji svrha za nas u ovom svijetu. Moramo biti borci u životu”, naglasio je.
Nedavno je na društvenim mrežama objavio kako ‘punom parom’ trenira za Paraolimpijske igre u Parizu 2024.
“Svakog dana radim sve više kako bih pomaknuo granice mogućeg – kako na terenu tako i u svojoj zajednici”, naglasio je Gawilan.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.