Uvaženom rabinu došao je mladi Židov s viješću da se po gradu priča kako je došao obećani Mesija. Rabin pristupi prozoru, otvori ga širom, pogleda na ulicu i reče: Ne boj se, još nije došao. Još uvijek se ljudi međusobno ubijaju, još uvijek nisu oružje prekovali u plugove, još uvijek bolest i smrt panično zastrašuju ljude i svi koji vjeruju – zapravo ne vjeruju. 

Hodao je među njima, činio čudesa, govorio kao nitko do tada, a opet, budući da ‘Bog ne može biti takav’, mnogi su ostali uskraćeni za susret s živim Bogom.

Očekivanja

Bog se ne može zatvoriti u neku kategoriju, budući da je on iznad svake kategorije. Toliko je izvan svih okvira da je odlučio postati čovjekom i biti jednim od nas. Zaista, blago onom tko se ne sablazni o Njega.

Na tragu ovih misli, jedan svećenik znao je govoriti: Ti Boga ne susrećeš jer misliš da znaš gdje ćeš ga naći. Tko se to od nas ne može pronaći u njegovim riječima? Znajmo ipak da se radi o velikoj opasnosti jer umjesto da promatramo Boga na djelu u vlastitom životu, zbog našeg očekivanja kako bi on trebao djelovati – ne zamjećujemo ga i ostajemo u svom malom paralelnom svemiru.

Naša nas očekivanja ne zaustavljaju samo u odnosu s Gospodinom, nego i u odnosu s drugim ljudima, posebno onima koji su nam najbliži – obitelj, prijatelji, bračni partneri. Čini mi se da nas očekivanja zaustavljaju i od življenja sadašnjeg trenutka, jer stalno mislimo da nešto treba biti baš tako i nikako ne možemo zaživjeti ovaj svoj “sada”.

U tom “sada”, s druge strane događa se susret, odnos, na kraju krajeva – život. U tom “sada”, življenom bez želje za držanjem svih životnih konaca u  vlastitim rukama možemo zaista biti slobodni; slobodni od nas za nekoga.

Bog se ne može zatvoriti u neku kategoriju, budući da je on iznad svake kategorije. Toliko je izvan svih okvira da je odlučio postati čovjekom i biti jednim od nas. Zaista, blago onom tko se ne sablazni o Njega.

Sjetimo se Nikodema, učenog Židova koji dolazi Gospodinu potaknut svime onime što je vidio da Gospodin govori i čini. Nikodem, iako je bio na dobrom glasu i prilično dobro teološki potkovan morao je ostaviti svoje ideje kako bi se otvorio Onome koji je izvor svake ideje. I Nikodem je, kao i svi Židovi, pa i spomenuti rabin imao svoju ideju kakav Bog treba biti. Koliki ga nisu prepoznali… Hodao je među njima, činio čudesa, govorio kao nitko do tada, a opet, budući da “Bog ne može biti takav”, ostali su uskraćeni za susret s živim Bogom.

Umjesto da promatramo Boga na djelu u vlastitom životu, zbog našeg očekivanja kako bi on trebao djelovati – ne zamjećujemo ga i ostajemo u svom malom paralelnom svemiru.

Misliš li da ova analogija ne vrijedi za tebe? Misliš li da te Gospodin ne pohađa svakoga dana? Ako ne, osvrni se i zastani. Kreni s jednostavnim ispitom savjesti u kojem ćeš se zadržati na tome da zahvaljuješ na svim onim trenucima u kojima prepoznaješ Božji pohod, Božje djelovanje. Blago tebi ako se ne sablazniš o Njega!