Pokušavam se osloboditi jedne loše navike za koju do jučer nisam ni znala da postoji, piše Rose Folsom, supruga i dominikanska trećoredica, za portal Catholic Mom. Naime, kad god učinim ili kažem nešto za što kasnije shvatim da je moglo povrijediti drugu osobu, odmah kaže: “Gospodine, smiluj se meni grešniku”.

No, nije u tome problem. Ono što slijedi nakon toga je ono što me sprječava u duhovnom rastu. O čemu se radi? Nakon što izmolim tu molitvu, u sjećanje mi se uvijek vrati misao o tom trenutku nepromišljenosti i bude snažnija nego prije. Zatim ponovno izmolim: “Gospodine, smiluj se meni grešniku”.

Dobro je tu molitvu ponavljati tijekom dana, no ovdje se krije problem: Molim tu molitvu kada se vrati stid jer ne shvaćam da sam zgriješila i zapravo već zadobila oproštenje koje sam tražila. Molim, ali se neprestano prisjećam tog mog grešnog koraka kao da Gospodin uopće nije čuo moju molitvu.

Zahvalite Gospodinu jer nam oprašta!

Smiješno je to što nakon ispovijedi istinski vjerujem da je Bog zaboravio sve moje grijehe. Dobro je imati takvo iskustvo. Da “Bog zaboravlja” znamo još od proroka Jeremije koji je navijestio vladavinu Kristova milosrđa: “Jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati” (Jer 31, 34).

No, naš neprijatelj želi da to zaboravimo. U tu sam laž često i sama upadala.

Evo što umjesto toga možemo učiniti. Molite za oproštenje, ali i molite za to da možete razlučiti trebate li zbog tog prijestupa otići na ispovijed. Zatim, zahvalite Gospodinu jer nam oprašta kako bi nas nepresušno blago Njegova milosrđa s Kalvarije zaista preplavilo svaki put kada molimo za oprost.

Tako ćemo biti korak bliže životu u slobodi djece Božje!