Kako je ugodno slušati osobu koja donosi dobru i lijepu vijest. Dok pokušavamo umom prihvatiti događaj koji se dogodio ili će se dogoditi, trenutak iznenađenosti često u nama izaziva osjećaje nevjerice i radosti. Ako takvu reakciju o događajima svakidašnjice potakne ljudska riječ, koliko je snažniji susret i spoznaja božanskog.

Riječi navještenja arkanđela Gabriela kojima u Nazaret donosi objavu Blage vijesti djevici Mariji u trenu zaustavljaju i mijenjaju neke njene životne planove. Poput gore spomenutog iskustva, iznenadna vijest unijela je i u Marijin život osjećaj smetenosti. Iznenađena trenutkom navještenja i suočena s veličinom odluke koju treba donijeti, Marija ju donosi promišljajući o svemu rečenom, pitajući se kako je to moguće učiniti.

Premda je događaj opisan kao razgovor dviju osoba, on je navještaj odabranja, ali i ponuda milosti, po kojoj se Bog, ako je prihvaćen, može roditi u svakom čovjeku. U tom trenutku mogu se prepoznati članovi Crkve svih vjekova koji su ili će zajedno s Marijom prihvatiti rođenje Boga.

Nadalje, Marijino nas iskustvo u objavi Blage vijesti uči kako je u tom milosnom trenutku izabranja najvažnije osobno primiti Božju ponudu, biti čista srca, a time i ugleda pred ljudima. Ovaj djelić otajstva današnje svetkovine prisjeća nas na svaki trenutak osobne poniznosti pred otkrivenom veličinom Blage vijesti. Nije jednostavno razgovarajući s Bogom ne prihvatiti upućenu riječ, pustiti da sve ostane samo na riječi, bez da nas potakne na reakciju. Veličina je očitovanja Blage vijesti u tome kad shvatimo da poziv i odziv ne mogu jedno bez drugoga. Pozivom Bog iskušava našu ljudskost, a odzivom mi svjedočimo o Božjoj prisutnosti. Tek tada, tražeći odgovor neba Marijinom zabrinutošću kako će to biti…, bivamo ohrabreni Božjim povjerenjem u naše sposobnosti i mogućnosti.

Tako Marija u jasnoći odgovora otkriva ozbiljnost trenutka, ali i svoju spremnost da se suoči s ponuđenim izazovom. Stoga susret s Gabrijelom i njihov razgovor nije poput igre pokvarenog telefona, što Marija potvrđuje odgovorom: Evo službenice Gospodnje… Time očituje zrelost vjere kojom prihvaća promjenu većine svojih dosadašnjih planova, osim jednoga, da bude majka. Bez obzira što ljudska iznenađenost Božjom intervencijom može očitovati nespremnost i smetenost, ona nije razlog za izostajanje odgovora. No, i to se događa kad negodujući mislimo kako Bog ima nešto protiv naših planova i da želi narušiti našu slobodu. Pritom zaboravljamo kako upravo slobodu baštinimo od njega, odnosno da je njome u nas utisnuo sebe.

Iz Marijina svjedočanstva vidimo koliki blagoslov donosi poslušnost i prihvaćanje Blage vijesti. Prihvatimo li ju, spremni smo u osobne planove unijeti svaku promjenu koja pretpostavlja Očevu volju. Preispitujući vlastitu dostojnost, sjetimo se kako Bog ne gleda odakle je tko, kao što su se svojevremeno pitali: Iz Nazareta da može biti nešto dobro? Za njega je uvijek važno samo jedno: Želiš li? Zbog toga je u životne odluke Kristovih učenika snažno utkan događaj navještenja. Na to nas podsjeća praksa Crkve na današnji dan, kojom poziva vjerne da u trenutku ispovijedanja vjere: …i utjelovio se po Duhu Svetom, od Marije Djevice: i postao čovjekom… učine gestu poklonstva.

Navještenjem Gospodinovim Bog je pokazao kako svatko može biti bogoobjavitelj kad s Marijom, u čistoći srca, napose po iskrenom kajanju i primljenom oproštenju, postajemo milosti puni. Nije li stoga svaka milost oproštenja grijeha trenutak našeg potpunog pristajanja uz Boga, kako bi u dostojnosti blagovanja Krista postali svjedoci Božjeg pohođenja.

Bile vam riječi ovog razmišljanja Božja blagovijest, a vi, primajući ih u čistoći srca, uvijek čuli riječi pozdrava Gospodin s tobom!

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Roberta Jugovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.