Jednog sam dana razgovarao s franjevačkim svećenikom o problemima s kojima su se suočavala moja djeca, a u kojima im nisam mogao pomoći. Rekao sam svećeniku da se zbog toga ponekad osjećam kao roditelj – promašaj. Ponekad si kažem da bih, da sam stvarno “uspješan” otac, imao više rješenja za ponuditi svojoj djeci. Pretpostavljam da mnogi očevi (možda potajno) doživljavaju taj osjećaj neuspjeha, piše John Touhey s portala Aleteia.

Otac je dobar kada se zna ukloniti u pravom trenutku, tako da se njegovo dijete može uključiti u vlastitu ljepotu, u svoju jedinstvenost, u svoje izbore, u svoj poziv.

Papa Franjo dobro je svjestan izazova s ​​kojima se očevi suočavaju, jer je 2021. godinu proglasio godinom sv. Josipa. Tada je ohrabrio očeve da “ne dopuste da očinstvo bude plod slučajnosti ili jednostavno posljedica prošlih iskustava, nego [da] svjesno odluče kako nekoga voljeti, kako preuzeti odgovornost za nekoga”.

Pješačenje šumom s ocem

Često se sjetim kako me je otac vikendom vodio na izlete s izviđačima. Dok smo šetali šumom, pokazivao bi nam različita stabla i govorio nam njihova imena, pokazujući nam kako prepoznati vrste po njihovoj kori i obliku lišća. Budući da je moj tata bio entomolog, bio je posebno vješt u prepoznavanju insekata. Nijedan kukac mu nije promakao! Pokazalo se da su ta planinarenja bila jako važna za mene. Priznajem da se mogu sjetiti samo nekoliko imena tih stabala i kukaca, ali moj otac je uspio u meni usaditi ljubav i poštovanje prema prirodi, te svijest o važnosti obraćanja pažnje na ljepotu koja nas okružuje.

Šuma/ Unsplash

Kako sam rastao, počelo privlačiti pisanje i umjetnost. Ako je moj otac bio razočaran što nisam krenuo njegovim stopama i nastavio znanstvenu karijeru, nije to pokazao. Umjesto toga, tiho me ohrabrivao i izgledao vrlo ponosno kad me je ugledao kako tipkam po tipkovnici. Kad je moj otac izrazio zabrinutost kako ću zarađivati ​​za život od humanističkih znanosti, bilo je to nježno i bez pritiska. Tata je jednostavno želio da slijedim svoje interese otvorenih očiju i osjećaja za izazove s kojima ću se suočiti.

Stav svetog Josipa

Time je moj otac pokazao stav o kojem je papa Franjo govorio govoreći o svetom Josipu, koji je pokazao “sposobnost da sklizne na drugo mjesto” dok je izvršavao svoje očinske odgovornosti u odgajanju Isusa.

Otac je dobar kada se zna ukloniti u pravom trenutku, tako da se njegovo dijete može uključiti u vlastitu ljepotu, u svoju jedinstvenost, u svoje izbore, u svoj poziv.

Ovo je aspekt očinstva koji smatram posebnim izazovom. U vremenu kada naše društvo pruža tako malo podrške mladima i čak nastoji iskoristiti njihov idealizam i energiju, može biti doista teško znati kada trebam pustiti. U tim vremenima razmišljam o slobodi koju mi ​​je otac omogućio, o njegovom uvjerenju da je moja sudbina u Božjim rukama. Također se sve više obraćam svetom Josipu, kako je Papa predložio, moleći ga da mi podari mudrosti i snage. Obraćam se Papinim riječima za vodstvo i razgovaram sa svećenicima i drugim očevima o svojim borbama. Iako je moj vlastiti otac umro prije gotovo 30 godina, smatram da mi je otac još uvijek potreban jednako kao i mojoj djeci.

Sveti Josip drži Isusa / Foto: Dario Zürchauer

Najvažnije pitanje koje si očevi trebaju postaviti:
“Voliš li svoju djecu?” upitao me franjevački svećenik nakon što sam mu ispričao svoj osjećaj roditeljskog neuspjeha.

“Da”, odmah sam odgovorio.

“A znaju li vaša djeca da ih volite?”

Trebala mi je sekunda da razmislim. “Da… siguran sam da to znaju”, odgovorio sam.

“Onda nisi promašaj”, rekao mi je svećenik.

Naravno, želio bih biti dobar otac — a možda jednog dana čak i izvrstan. Međutim, kada ne uspijevam, pozvan sam da nastavim pokušavati. Ovih dana sve više shvaćam da, ako želim biti dobar otac, moram biti svjestan da sam prije svega sin kojem je potrebna očinska ljubav. Srećom, kao i svaki otac vani, imam Oca koji uvijek bdije nada mnom, i mnoge druge očeve koji mi, poput mog pokojnog oca, poput svetog Josipa, poput pape Franje i mojih prijatelja u kršćanskoj zajednici, nastavljaju nuditi svoje očinska naklonost i primjer.