U nastojanju iskorjenjivanja grijeha iz našeg života pomaže nam svakodnevni ispit savjesti, ali i sakrament ispovijedi. O ispitu savjesti, ali i osjećaju krivnje te opraštanju samome sebi u Argumentima HKR-a tematizirali su o. Vinko Mamić, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa, liturgičar vlč. Hrvoje Zovko, upravitelj Župe Uzvišenja Svetog Križa Kravarsko i don Branko Bendra, povjerenik za pastoral mladih Hrvatske salezijanske provincije.
Objašnjavajući u čemu nam pomaže ispit savjesti i zašto je važan, o. Vinko Mamić je najprije pojasnio kako je savjest Božji dar u kojem osluškujemo njegov govor, a ispitati savjest na tom tragu znači čuti i shvatiti taj govor. “Savjest je Božji govor i taj se govor ne sastoji u optuživanju. Dok imamo objavu, Sv. pismo, tradiciju i nauk Crkve koji govore svima, savjest predstavlja ono što govori isključivo meni kao osobi.”
Akronim GPS možemo razumijevati i kao God’s Positioning System, odnosno kao onaj koji govori gdje se nalazimo i kako ćemo stići na određeno mjesto. Moguće je i sto puta pogriješiti put, a da nas GPS ispravlja – sve dok imamo signal.
“Slušajući, ali i ispitujući savjest shvaćamo da nismo ono što drugi misle o nama, nego ono što Bog misli o svakome od nas”, nastavio je Mamić te nadodao kako je savjest darovana svima, a ne samo kršćanima. U nastavku se dotaknuo i teme krivo formirane savjesti te naglasio kako bismo se trebali ravnati prema onome što je i kako Bog zamislio. “Samo ako se služimo onime što nam je Bog darovao, naša će savjest biti ispravno formirana”, poručio je.
Dok imamo objavu, Sv. pismo, tradiciju i nauk Crkve koji govore svima, savjest predstavlja ono što govori isključivo meni kao osobi.
Nastavljajući se na govor o formiranju savjesti, vlč. Zovko poručio je kako je odgoj savjesti trajna zadaća i borba. Takva borba dovest će nas do razlikovanja jedne dobre stvari od druge dobre stvari, odnosno – do prepoznavanja onih dobara koja nisu moja, odnosno – onih koja jesu. Citirajući sv. Ignacija Lojolskog objasnio je: “Sv. Ignacije govori o tome kako zadaća neprijatelja u odnosu na vjernike koji žive sakramentalno nije usmjeren na nagovaranje u činjenu zla, već u odvraćanju od dobrih stvari koje su namijenjene za njih.”
Don Branko Bendra poručio je kako smo u pristupanju ispitu savjesti u napasti promatrati ga isključivo kao introspektivnu vježbu. “To je potpuno krivo, budući da se radi o ispitu mog odnosa s Bogom. Crkveni oci su ispit savjesti uspoređivali s edenskim vrtom, budući da se u našoj nutrini događa isto što i tamo: Božje i neprijateljevo djelovanje. Na tom tragu, dobar ispit savjesti pomaže nam uočiti gdje nas i na kojim mjestima neprijatelj želi odvojiti od Gospodina.”
Ispit savjesti ne bi trebao zadovoljiti formu, već cijelo čovjekovo biće. Ispit savjesti odnosi se na pitanje odnosa, a ne zapovijedi, budući da one ne izriču odnos. Želeći to što jasnije objasniti, o. Vinko Mamić poslužio se evanđeoskim ulomkom bogatog mladića koji pristupa Isusu, ali ga ne želi slijediti zbog prevelikog bogatstva. “Gledajući ispit savjesti, ovaj je mladić bio savršen, a opet – jedno mu nedostaje – da ono što ima daruje siromasima i krene u avanturu nasljedovanja Krista. Ovdje se radi o savršenom čovjeku koji odbija Isusa te mu kolokvijalno poručuje da se trudi dobro živjeti, ali i da mu Isus ne znači nešto posebno.”
Sv. Ignacije govori o tome kako zadaća neprijatelja u odnosu na vjernike koji žive sakramentalno nije usmjeren na nagovaranje u činjenu zla, već u odvraćanju od dobrih stvari koje su namijenjene za njih.
U emisiji je spomenuto i pitanje s kojim se mnogi vjernici suočavaju, a to je osobno poimanje grijeha. Mnogi tako misle da nešto treba biti grijeh, a nešto ne. Vlč. Zovko je tu stvarnost obrazložio vlastitim primjerom u kojem je objasnio: “Nedavno sam bio na sistematskom pregledu. Liječnik je otkrio problem, a ja sam rekao da to nije problem. ‘To što vi mislite uopće nije važno’, rekao je liječnik. Postoje neke stvari koje su objektivne. To što mi mislimo kao pojedinci nije važno, budući da mogu imati iskrivljeni pogled prema stvarnosti.”
Crkveni oci su ispit savjesti uspoređivali s edenskim vrtom, budući da se u našoj nutrini događa isto što i tamo: Božje i neprijateljevo djelovanje. Na tom tragu, dobar ispit savjesti pomaže nam uočiti gdje nas i na kojim mjestima neprijatelj želi odvojiti od Gospodina.
Provincijal je duhovni život svakog od nas pojednostavio analoškim prikazom GPS signala. “Akronim GPS možemo razumijevati i kao God’s Positioning System, odnosno kao onaj koji govori gdje se nalazimo i kako ćemo stići na određeno mjesto. Moguće je i sto puta pogriješiti put, a da nas GPS ispravlja – sve dok imamo signal”. Ista analogija vrijedi i u životu svakoga od nas, naglasio je.
Emisiju u cijelosti možete pogledati ovdje.