Crkva slavi blagdan Marije Posrednice milosti. Zato su Marijina uloga u vjerničkom životu te svjedočanstva uslišanja po Gospinu zagovoru bili tema Argumenata 8. svibnja.
Upravitelj svetišta Majke Božje Močilske mons. Leonard Markač naglasio je koliko on, u svojoj službi, vidi da Marija znači vjernicima. Kako je rekao, teško je to opisati ukratko, ali promatrajući župljane i hodočasnike, često od njih čuje da jednostavno imaju istinsku potrebu doći, kako kažu “svojoj Majčici”. Dodao je i da se obraćanjem Mariji ne odmičemo od Isusa.
“Štoviše, sam je Isus pod križem Mariju nama dao za majku riječima: ‘Sine, evo ti majke! Majko, evo ti Sina!’ I ona kao Posrednica, pod kojim imenom je danas slavimo, kao Posrednicu između nas ljudi i njezinoga Sina, mi zapravo vršimo Isusovu želju. Mi prihvaćamo Mariju kao svoju majku jer s njim smo braća i po Njemu smo braća i s Njim smo djeca Božja, djeca nebeskog Oca i djeca Marijina. Zato kad Mariju uzimamo za svoju Posrednicu, vršimo volju Isusa, njezina sina.
Posrednica ne mijenja Krista, nego Mu služi
Župnik Župe Rođenja Isusova na zagrebačkoj Kajzerici vlč. Krunoslav Kolar pojasnio je izraz “Posrednica”: “To znači da ona nije izvor tih milosti, već ih posreduje od Boga za nas ljude. Zapravo se i sam taj blagdan temelji na Svetom Pismu, točnije na Ivanovom evanđelju i zgodi na svadbi u Kani Galilejskoj u kojoj Marija posreduje za one koji se nalaze u stisci. Ali na Marijinu riječ “Što god vam rekne, učinite!”, Isus reagira i daje milost onima koji su u potrebi. Dakle, možemo sažeto reći da je Marija ona koja naše molitve nosi pred lice Gospodnje, zagovara za nas te milosti da bi ih Bog nama prenio preko nje.
Marija je ‘kanal’ kroz koji Bog ljudima šalje milosti.
Vlč. Kolar naglasio je da je Isus Krist jedini Spasitelj i Otkupitelj svakoga čovjeka: “Bog preko BDM ne umanjuje ili ne dopunjuje ono što je Krist učinio. Dakle, Krist je onaj koji je jedini doista Posrednik, a Marija sudjeluje u tom posredništvu kao posrednik u Isusu Kristu. S obzirom da je u Njoj totalitet milosti, onda je u Njoj i totalitet spasenja, a Ona je i dušom i tijelom uznesena pred lice Gospodnje i otamo nas zagovara.”
Važnost obiteljske molitve
Janja Tomić posvjedočila je o važnosti zajedničke molitve, posebno krunice, u hercegovačkim obiteljima: “Mislim da su bake bile prenositeljice tradicije, mlađi su molili iz nekog poštovanja ili poslušnosti, možda tada ne sa živom vjerom. Ali jednom zasijano sjeme, u pravo vrijeme donese plod da se moli sa živom vjerom. U ovo vrijeme, obitelji koje su molile krunicu, mislim da su stvarno molile sa živom vjerom, jer odluči li se cijela obitelj na zajedničko sudjelovanje u tome, stvarno mora biti nešto snažno što ih okuplja. Možda je to započelo tradicijom, ali Marija uvijek izvede da uistinu dođe do živog susreta s Bogom i, posljedično, želje da se još više želi produbiti odnos s Marijom.
Vlč. Kolar spomenuo je na kraju još jedan predivan naziv za Mariju koji dolazi iz istočnog kršćanstva: “Jedna istočna ikona, koja se zove Hodegitria, odnosno Putevoditeljica, prikazuje BDM koja jednom rukom u svom krilu drži Isusa, a drugom pokazuje na Njega.
Marija uvijek skreće pažnju sa sebe i usmjerava nas Isusa Krista.
Ako nas netko vodi Isusu Kristu, onda je to definitivno Blažena Djevica Marija, ponizna službenica Božja koja je čitav svoj život posvetila tome da se proslavi Bog. Ona nas i ne može voditi nekom stranputicom nego samo Onome tko je Put, Istina i Život”, zaključio je vlč. Kolar.