„Bog je stvorio muško i žensko i njih dvoje čine potpunog čovjeka”, piše tako župnik remetske župe Uznesenja Blažene Djevice Marije na svojim facebook stranicama.

„Ljepota Božjeg nauma je da tvore zajednicu ljubavi koja je nesebična, požrtvovna i koja obogaćuje život. Sveto Pismo je jasno da je upravo razlika u spolu temeljna dimenzija ljudskog bića. Bog stvara čovjeka na svoju sliku, upravo muško i žensko.”

„Samo muškarac ili samo žena nisu slika Božja, potrebno je oboje. Zbog toga je i jednako dostojanstvo. Tamo gdje se previše ističu ženska prava i zasjenjuje muškarac ili tamo gdje se ističe muškarac, a umanjuje dostojanstvo žene gubi se slika Božja. Stoga Isus i ističe da čovjek ostavlja oca i majku da prione uza svoju ženu i da budu jedno tijelo.”

Ovo promišljanje nosi u sebi poziv na molitvu i želju da budemo blizu svakoj osobi bez obzira u kojoj se životnoj situaciji ili bračnom statusu se nalazila

O. Čirko nastavlja: „Kada se ta slika rastavlja i kada se izgubi iz vida autentično značenje ljubavi, onda dolazi do rastava o čemu govori današnje evanđelje.”

„Sjetimo se da je Ljubav drugo ime za Boga i ljubav je uvijek usmjerena prema drugome, nasuprot današnjeg mentaliteta u društvu koje ističe egoizam i naglašenu sebičnost. Kada je tako nešto prisutno, onda nastaju problemi.”

Podsjetio je i na svoje župničko i ispovjedničko iskustvo za koje kaže da „sve češće nailazim na situacije u kojima su osobe bile u sakramentalnom braku i zbog krivnje jednog bračnog para rastali su se civilno, te su nakon nekoga vremena ostvarili neku drugu vezu u kojoj žive istinsku vjeru, kršćanski odgajaju djecu, no nemaju prava na sakramente pričesti ili ispovijedi”.

„Tu ulazimo sada u bolno područje, jer osoba koja nema pred Bogom krivnju za raspad prvog braka, a s druge strane nema uvjete da dobije ništavost ženidbe, te tako sklopi istinski sakramentalni brak, ostaje uskraćena na malo prije spomenuto.”

„Puno se govori o duhovnoj pričesti ili osobnom kajanju ili življenju kao brat i sestra ili blagoslovu svećenika takvih osoba” – nastavio je – „ali ipak svatko od nas je čovjek i drugačije je i posebno iskustvo kada primamo fizički Isusa u svoju nutrinu i kada se u ime Crkve od svećenika zadobije oproštenje od grijeha”.

„Zato ostaje pastoralno i duhovno pitanje koje u teološkoj literaturi ili dokumentima Crkve nudi svoje odgovore, tumačenja i pokušaje utjehe, ali ne rješava duboku čežnju tolikih muževa i žena.”

„Ova tema bi se svakako mogla još dublje i dublje razvijati, ali je bolje ovdje stati sa svega nekoliko rečenica, jer inače netko to može vidjeti kao priliku da započne polemiku…”, napisao je te zaključio remetski župnik sljedećim:

„Ali ovo promišljanje nema tu nakanu, nego u sebi nosi poziv na molitvu i želju da budemo blizu svakoj osobi bez obzira u kojoj se životnoj situaciji ili statusu nalazila, te time izbjegli svako osuđivanje bližnjega jer nema istu mogućnost kao neki drugi koji mogu participirati na vidljivi način sakramente.”

Iz današnjeg evanđelja možemo razviti i neka druga promišljanja: „Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati… No, o tome malo više neki drugi put”, kaže o. Antonio Mario Čirko.

O. Antonio Mario Čirko s bistričkim hodočasnicima (Foto: Facebook)