U nastavku u cijelosti prenosimo promišljanje don Antuna Nižetića.

Anđeo čuvar

Nedavno sam pročitao knjigu Pod krilima anđeoskim (izdavač je Stella Maris).

Radi se o časnoj sestri iz Brazila koja je od svoje četvrte godine postala svjesna prisutnosti svoga anđela čuvara. Tada nije ni znala što je to anđeo čuvar; zvala ga je „moj novi prijatelj“. Tek je kasnije, u školi kod časnih sestara čula da svi imamo anđela čuvara. U svojoj jednostavnosti mislila je da svatko sa svojim anđelom komunicira kao ona. Podsjetila me na svece koji su također imali ovu milost kao primjerice otac Pio ili Gemma Galgani (imamo njen životopis u izdanju Siona) koja je mislila da i drugi pričaju s anđelom čuvarom kao ona, ali da se o tome šuti kao o nečem intimnom. Ove su duše bile vrlo ponizne i jednostavne i puno su trpjele za spasenje drugih. Bile su duše žrtve pa su dobile tu posebnu utjehu kao i naš Gospodin u Getsemaniju, da ne smalakšu; „A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri“ (Lk 22,43). 

Nadahnuća moga anđela čuvara

Sadržaj ove knjige me osobno dirnuo jer me podsjetio na dobra nadahnuća koja sam imao od djetinjstva. Tim nadahnućima ja nažalost nisam bio toliko poslušan kao ova sestra pa su se s vremenom stišala; danas znam da je to anđeo čuvar.

Kao dijete, često sam imao jaki nutarnji poticaj da sirotinji dam neki novac koji sam pomno štedio (sada kao ispovjednik znam da isti nutarnji poticaj imaju mnoga djeca), s jakom sviješću da to trebam napraviti u tajnosti kako me ne bi pohvalili ljudi (iako tada nisam znao da to piše u evanđelju). 

Odjednom sam osjetio snažni nutarnji poticaj da to bacim u smeće, što sam i napravio. Sjećam se i nutarnje borbe, a zatim mira u koji sam ušao kad sam poslušao poticaj.

Sjećam se i da sam jednom uz put našao neki časopis s golotinjom. Spremio sam ga namjeravajući ga prelistati kod kuće, uz onaj osjećaj slatkoće da sam se domogao nečeg „zabranjenog“ (zanimljivo kako djeca znaju kad je „drvo zabranjeno“). Odjednom sam osjetio snažni nutarnji poticaj da to bacim u smeće, što sam i napravio. Sjećam se i nutarnje borbe, a zatim mira u koji sam ušao kad sam poslušao poticaj. Ima još puno takvih nadahnuća kojih sam se sjetio čitajući ovu knjigu. Ova knjiga razbudila mi je kajanje što toliko puta nisam slušao ta nadahnuća koja vode u Život, nego ona druga koja su na početku slatka, ali naposljetku vode u besmisao, nezadovoljstvo i samoću. Došla mi je i zahvalnost mom anđelu čuvaru, i Bogu naravno, što nije odustao od mene pored svih mojih grijeha i nedosljednosti. Čudim se da anđeo nije pobjegao od mene; još i danas mi svako toliko pokaže da je tu…

Naručiti buđenje kod svoga anđela čuvara

• Poznato je da se može naručiti buđenje kod svog anđela čuvara. Posebno ako želimo u noći ustati na molitvu. Puno puta sam doživio takvo anđeosko buđenje te su mi mnogi rekli da su često imali to iskustvo. Niste to još pokušali? Pokušajte. Ponekad je to buđenje nenaručeno i ne baš tako nježno, ali zna spasiti život…
• Prvu godinu svećeništva bio sam kapelan u Velikoj Gorici kod, sada pokojnog, svetog svećenika Frkina. Jednom sam ostao sâm u župi i otišao se odmoriti u sobu (koja je odvojena od župne kuće). Zadrijemao sam. Odjednom, kao da me netko udario po rebrima (usp. Dj 12,7), snažno buđenje i jaki nutarnji poticaj: „Moraš sići dolje“. Sišao sam u župni ured i mislio: „Što sad?“ Tada je na vrata pozvonila osoba koja je bila u teškoj situaciji i namjeravala se ubiti; svećenik joj je bio zadnja nada, iako do tada nije išla u crkvu. Da nisam sišao, ne bi našla nikog. 
• Nedavno sam zaspao za volanom. Probudio sam se taman pred stablom i uspio se vratiti na cestu. Pet minuta nakon događaja, u ponoć, nazvala me jedna sestra u vjeri (majka jednog svećenika). Rekla mi da je osjetila kako sam u opasnosti te je odmah počela moliti mog anđela da me spasi?! 
• Poznajem svećenika iz Požeške biskupije koji se, kad ima problema s nekom osobom, moli njegovu anđelu čuvaru i stvari se riješe. Jednom je, tako, sin župljanke ukrao novac namijenjen sirotinji; on je molio mladićeva anđela čuvara da vrati novac. I vratio ga je. Isti taj svećenik prošao je iskustvo kliničke smrti; kaže da je tada vidio „drugu obalu“. 
• Moja majka, koja se često moli anđelu čuvaru imala je nevjerojatne doživljaje od kojih ću spomenuti samo jedan… Imala je u ruci krivi ključ kuće koji joj je zabunom dao moj otac. Uvjerena da je to pravi ključ, nervozno je pokušavala otvoriti vrata jer je nekamo žurila. No, nikako… Tada je zavapila: „Anđele čuvaru, otvori mi!“ I otključala je vrata i ušla. Poslije smo pokušavali „trik“ otključavanja vrata tim krivim ključem. No, nikad to nismo uspjeli ponoviti.

„Da započnem iznova…“

Dok sam jednom vozio Marina Restrepa (obraćenik i autor poznate knjige Iz tame u svjetlo), postavio sam mu tisuću pitanja jer sam čuo i uvjerio se da ima dar spoznaje te „kao iz topa“ odgovara i na vrlo teška životna pitanja. Pitao sam ga, između ostalog, o anđelima čuvarima. Rekao mi je: Kad je čovjek u milosti, anđeo čuvar ide ispred njega i krči put da bi se u njegovu životu mogla vršiti Božja volja. Kad čovjek živi u smrtnom grijehu, anđelu su zavezane ruke i prisutan je samo kao svjedok, dok ispred ide Zli „sređujući stvari“ kako se u životu toga čovjeka ne bi ostvarila Božja volja; Zli vodi njega i, preko njega druge u propast. 

Zanimljivo. Iz iskustva znam da je to tako. Toliko puta su se stvari neplanirano savršeno poklopile da sam se navikao na to pa više i ne primjećujem nevjerojatne koincidencije. Imam iskustvo života u milosti, ali nažalost i u grijehu. Znam da kako postoje Božje karizme (darovi), tako postoje i đavolske ”karizme” koje čovjeku olakšavaju pristup grijehu i spajaju ga s onima koji će ga voditi prema propasti. „Nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv… zlih duhova“ (Ef 6,12).

Znam da kako postoje Božje karizme (darovi), tako postoje i đavolske ”karizme” koje čovjeku olakšavaju pristup grijehu i spajaju ga s onima koji će ga voditi prema propasti.

Dakle, došla mi je želja da započnem ponovno. Da iznova budem ono malo, jednostavno, ponizno dijete koje sluša Boga. Koja sam budala bio kad sam povjerovao da je neposluh Bogu simpatičan, a posluh „štreberski“… Sav kaos ovog svijeta dolazi iz našeg neposluha Bogu. A Bog govori jasno i glasno, a i šapuće nam preko anđela čuvara. Sve zlo na ovom svijetu i u našem životu postoji jer čovjek sluša Zloga, napasnika. Slijepi smo. Ne vidimo ozbiljne posljedice neposluha koje su svugdje oko nas i u nama. 

Pozdravljam vas onako kako je sveti Ljudevit Montfortski običavao završavati svoja pisma: Pozdrav vama i vašim anđelima čuvarima!

Što Katekizam Katoličke Crkve kaže o anđelima čuvarima?

Br. 330.: »Kao čisto duhovni stvorovi anđeli imaju razum i volju: oni su osobna i besmrtna stvorenja. Po savršenstvu nadilaze sva vidljiva stvorenja.«

Br. 336.: »Od djetinjstva do smrti ljudski je život okružen njihovom zaštitom i zagovorom. Svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život.«

Ako želite znati jesu li anđeli čuvari stvarni pogledajte ovaj videouradak: