U ove žarke ljetne dane sabire se ljetina. Žetve su u tijeku ili pri kraju, a već se misli i na berbu. S druge strane, mnogi već provode svoje ljetne praznike na moru ili u planinama, ako im prilike dopuštaju. Drugi se zadovoljavaju manjim. No, svima nama dobro dolazi današnja lekcija Božje riječi: valja ispravno procjenjivati sve zemaljske vrednote. Ovo razmišljanje nije strano Svetom pismu i vrlo se često provlači kroz Stari i Novi zavjet.

Danas se tebi i meni otvara Božja riječ Knjigom Propovjednika, koji čovjekove trude na zemlji naziva ispraznošću. Isprazan je čin, djelo ili život onaj koji je lišen smisla, onoga bitnoga. Zato je u sebi prazan, prazan smislom, besmislen, isprazan. Smrt sve izjednačava, i mudrace i luđake, i bogataše i siromašne, i ljude i životinje. Budući da je čovjek svojim razumom i slobodom otvoren prema apsolutnom, koje se u ograničenosti ovoga života ne može ostvariti, Propovjednik zaključuje da je sve na ovom svijetu ispraznost!

Eshatološki završetak i konačni sud daju i konačnu mjeru vrijednosti stvarima i ljudskim postupcima.

Sveti Pavao ističe kako je kršćanin najtješnje sjedinjen sa smrću i uskrsnućem Kristovim. S Kristom su-umro i su-ukopan, on je stoga i su-uskrišen. Treba da tako živi kao drugi ‘uskrsnik’, kao ‘budućnik’. Kršćanin je razapet između ovoga „dolje“, zemaljskoga, i onoga „gore“, nebeskoga. Stoga treba da se stalno opredjeljuje. No, taj uskrsli život već djeluje u nama, ali kao skriven. Da bi se Kristovo uskrsnuće u nama posve razraslo, trebamo provoditi u život svoju su-umrlost s Kristom u svemu što je grijeh.

Isus u evanđelju ne govori o smrti koja prijeti bogatašu, nego o eshatološkoj katastrofi, o posljednjem sudu koji je s njim na djelu. Eshatološki završetak i konačni sud daju i konačnu mjeru vrijednosti stvarima i ljudskim postupcima. A upravo tu se očituje relativnost svih ljudskih ovozemaljskih napora. I upravo zato sve u čovjekovu životu vrijedi samo onoliko koliko ga vodi u kraljevstvo Božje. Bogataš je bezumnik jer to ne uviđa, zgrće sebi, a ne bogati se u Bogu. I dok promišljamo o tom bogatašu, trebamo se zapitati, bili mi bogataši ili siromasi, prema kome smo usmjereni? Kuda vode moji koraci? I kamo je usmjeren moj pogled? Prema Gospodinu ili prema onome što je prolazno?

Nažalost, i u ovom našem vremenu mi se ponašamo poput spomenutog bogataša: Dušo moja: počivaj ! Jedi, pij i uživaj! Stoga nam se danas valja zapitati: Koliko smo i mi, koji se nazivamo vjernicima, sami zaraženi ovom pošasti? Isus takva čovjeka naziva bezumnikom, bez pameti, luđakom. Zašto? Jer mu sredstvo postaje cilj. Jer bogatstvo ne služi njemu, već je on sluga svog bogatstva.

Ako samo zgrćemo ono propadljivo, a ne bogatimo se u Bogu, na kraju života sve nam propada jer smo na ovaj svijet došli bez ičega i odlazimo bez ičega.

Često se zna dogoditi da ljudi čitav svoj život samo rade i rade, nemaju ni nedjelje, ni blagdana, ni mise, ni molitve. Iscrpljuju sve svoje snage i sposobnosti samo da bi što više stekli. Zbog toga se isključe iz svoje obitelji, odgoja svoje djece, nemaju vremena za prijateljstvo, ljubav. I onda se nerijetko dogodi da obole, smrt se približi i prije negoli su je očekivali i tek tada shvate da su promašili život. Tek na kraju uvide da im je život strahovito prazan unatoč svim kućama, vikendicama i tekućim i žiroračunima. Obično se nakon njihove smrti među njihovim nasljednicima javlja jal i mržnja jer svi žele dobiti što više…

Osjećate li kako nas riječ Božja poziva da budemo mudri, a ne ludi? Da znamo pravilno poredati vrednote u svome životu! Ma nije grijeh imati! Ali ako samo zgrćemo ono propadljivo, a ne bogatimo se u Bogu, na kraju života sve nam propada jer smo na ovaj svijet došli bez ičega i odlazimo bez ičega. Na drugu nas obalu prate tek nepropadljive vrednote: ljubav, dobrota, samilost, dobra djela… Tko te vrednote stavi ispred materijalnih, taj se bogati u Bogu i to blago ne propada nikada.

I tebi i meni Isus danas govori da ne budemo poput bezumnog bogataša, koji pripada prispodobi, ali i povijesti svih vremena, koji je slika i tebe i mene. Nemoj biti onaj koji će si načiniti lađu punu novaca, nemoj biti onaj koji ruši skladišta i gradi nova, veća. Budi onaj koji je svjestan Gospodinovih riječi koje nas opominju i progovaraju o prolaznosti ovozemaljskoga života: …još ove noći bit će ti zatražen život. Budi onaj koji gradi u Gospodinu, onaj koji u sebi ruši skladišta mržnje i prijezira i gradi skladište ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Draga braćo i sestre, pitajmo se danas: Što ću ponijeti, Gospodine, pred tebe? Čime će biti napunjeni koferi moga života kojeg trebam predati tebi?

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Petra Maskaljevića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.