Na današnji dan 1991. godine od posljedica ranjavanja dan ranije u bitci za Derezu kraj Pakraca preminuo je jedan od heroja Domovinskog rata Drago Bašić Dado, pripadnik postrojbe MUP-a poznate pod nazivom „Merčep“ po njezinom zapovjedniku. Donosimo sjećanje na njega iz knjige U viteza krunica autorice Gordane Turić.
Davor Bašić rođen je 26. travnja 1963. godine u Osijeku kao mlađi od dvoje djece u obitelji Zorka i Magdalene, rođene Gotal. Davor je rastao uz sestru Dubravku. Otac mu je bio vozač, a mati kućanica. Osnovnu i srednju (upravno-ekonomsku) školu, kao i Ekonomski fakultet završio je u Osijeku. Zanimanjem je bio diplomirani ekonomist, uposlen u “Mladinskoj Knjizi” u Zagrebu. Komunikativan, pošten, pravedan i društven, volio je knjige, puno je čitao, automobile i kompjutore. Svirao je gitaru. Oženjen s Tatjanom, rođenom Gluščević, po zanimanju također ekonomisticom, imao je kćerkicu Ivanu.
Nakon početka rata Davor u listopadu 1991. godine pristupa u sastav specijalne policije MUP-a, u svojstvu redarstvenika, potom u sastav specijalne postrojbe MUP-a Lučko. Sudjeluje u bojovnim djelatnostima na Zapadno-slavonskoj bojišnici. Hrabro se boreći na prvoj crti bojišta od mine je teško ranjen, na sam Božić, 25. prosinca 1991. godine u Derezi kraj Pakraca. Umire slijedećeg dana, 26. prosinca 1991. godine u bolnici u Zagrebu, u 29. godini života. Zajedno s njim smrtno su stradala su još dvojica subojovnika.
Pokopan je, uz vojne počasti i oproštajne riječi subojovnika, 29. prosinca 1991. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj u aleji branitelja. Sprovodne je obrede predvodio vlč. Ivan Čuček iz crkve Sv. Mirka u Šestinama. Hrvatski je vitez Davor Bašić posmrtno promaknut u čin višeg inspektora MUP-a, te je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana i Spomenicom domovinskog rata. Davorovo je časno ime utisnuto medu imenima poginulih hrvatskih branitelja na spomeniku, kojega im je u Zaprešiću podigao taj Grad, u znak zahvalnosti, poštovanja i trajnog
sjećanja na njihov neizmjeran prinos hrvatskoj slobodi. U knjizi o poginulim braniteljima zaprešičkog kraja Branko Zbukvić o Davoru je zapisao:
U njegovom biću bila je utkana cijela Domovina. Majka Magdalena je Zagorka, rodom iz Varaždinskog Ivanca, a pokojni otac Zorko Bašić bio je Sinjanin. Životni put Davorove roditelje povezao je u Osijeku gdje su započeli nov zajednički život. Djeca Dubravka i Davor imali su lijepo djetinjstvo, rasli su urasli su u obiteljskoj slozi i ljubavi. Nažalost, otac Zorko prerano je umro i sva briga i skrb ostala je na plećima hrabre majke Magdalene. Davor je bio inteligentan mladić, željan znanja. Uvijek odličan u školi i na fakultetu, završio je ekonomski fakultet. Naravno da kao Hrvat u
ono vrijeme nije mogao u Osijeku naći posao u struci. Bio je primoran raditi kao prodavač knjiga, što mu i nije bilo teško, jer je kao intelektualac bio ljubitelj dobrih knjiga. U slobodno vrijeme Davor se bavio muzikom, svirao je gitaru. Umjesto muzičkog sastava, postao je član pričuvnog sastava MUP-a RH, naravno kao dragovoljac. Zbog znanja je vrlo brzo napredovao od običnog policajca do višeg inspektora. U najtežim trenutcima novije hrvatske povijesti, mjesec dana nakon pada legendarnog Vukovara, Davor je izgubio život u mjestu Dereza kod Pakraca. Uz najviše vojne počasti pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Tog dana život je izgubio još jedan pripadnik „Merčepove postrojbe“ – 18-godišnji Srećko Detelbach zvani Pajo koji je nesretnim slučajem teško ranjen u Pakračkoj Poljani te je od posljedica preminuo. Srećko Detelbach rođen je 17. svibnja 1973. godine u Zagrebu kao mlađi od dvojice sinova u obitelji Vladimira i Danice, rođene Maurinac. Srećko je odrastao uz brata Renata. Otac mu je bio stolar, a mati radnica. Osnovnu i srednju školu učenika u privredi završio je u Zagrebu. Zanimanjem je bio autolimar. Dobre naravi, društven, bio je jako privržen roditeljima i bratu. Volio je svoju struku; mehaniku i automobile. Nije bio oženjen. Srećko je pripadnikom Teritorijalne obrane Prečko od samog njezina osnutka, a početkom prosinca 1991. godine pristupa u pričuvni sastav MUP-a, u svojstvu redarstvenika. Sudjeluje u bojovnim djelatnosti ma na Zapadno-slavonskoj bojišnici gdje je nesretnim slučajem teško ranjen, te mladi život gubi u 19. godini, 26. prosinca 1991. godine na putu do bolnice.
Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.