Dolaskom skupine dragovoljaca pod vodstvom Tomislava Merčepa na to ratište situacija se donekle popravila te je probijen koridor prema Kutini preko Batinjana kojima se vozilo na vlastitu odgovornost. Grupica od 30-ak „Merčepovaca“ 11. listopada došla je u Lipik koji se našao u najnezavidnijem položaju. Istog dana grupa od 13 branitelja, pretežno Merčepovaca predvođenih domaćim braniteljem Blaškom Skenderom, isplanirala je proboj prema Lipiku preko Kukunjevca u Dobrovac, gdje su se nalazila tri njihova ranjena suborca. 

Krenuli su s borbenim oklopnjakom, sanitetskim vozilom marke Dodge i osobnim automobilom. Već praktički na početku Kukunjevca upali su u zasjedu. Njihovo borbeno oklopno vozilo pogođeno je projektilom iz ručnog bacača te se odmah zapalilo, a branitelji svjedoče da su vozač i suborac na mitraljezu pred njihovim očima izgorjeli. To su bili Ivo Ban i Ratimir Dragić, pripadnici Merčepove jedinice, koji su došli braniti ovaj kraj iako ih za njega ništa nije vezalo. Nažalost, njihova tijela nisu nikada pronađena i oni se i danas vode kao nestali. Ostali branitelji nadljudskim naporima uspjeli su se izvući iz zasjede i pri tome su svi ranjeni.

Svega se u knjizi “Kako se branio Lipik”, autora Stjepana Benkovića i Branka Križana prisjetio Blaško Skender:

Na početku Kukunjevca prije onih krivina čujemo pucanj iz karabina što je bio znak za uzbunu. Na Pintu i mene u Kukunjevcu su pucali barem desetak puta, tako da se nisam puno brinuo te nastavljamo dalje. Kod skretanja za Stari put gdje je danas križ, upali smo u zasjedu. Po nama se pucalo iz svih kuća, s njihovih krovova i prozora. Ručnim bacačem iz Starog puta s dva pogotka raznesen nam je BOV. Na mjestu su poginula dvojica branitelja. Vozač BOV-a izgorio je u vozilu. Svi su ranjeni osim mene, Ivana Šuberta i Zagrepčanina Mladena Rogića. Bacam se iz vozila u neki jarak, a projektil pogađa Ladu usred prednjeg vjetrobrana. Dodge je također pogođen iz ručnog bacača što mu je odbilo zadnje kotače. Pružamo otpor, ta borba traje oko pola sata. Šuberta sam poslao u jedno dvorište da nas od tamo štiti. Čak sam uspio ubaciti bombu kroz rolete jedne kuće. Zajedno s Rogićem ubacujem ranjene u Dodge. Neki su bez ruku i nogu. Liječnica Gordana Vorih ranjena je u obje natkoljenice, kosti joj vire van, traži bombu da se ubije. Ostali ranjenici vrište i zapomažu. Srbi nam dovikuju da će nas klati i peći na ražnju. Kada smo sve ranjene uspjeli potrpati u Dodge, odlazim po Šuberta. On se pogubio, u šoku je. Vičem mu: ‘Šubi, to sam ja! Vučem ga u vozilo. Okrećemo i krećemo prema Gaju. Kad smo već pomislili da smo se izvukli, pogodi nas tromblon, ali na sreću, nije eksplodirao. Šubertu je odbio dio prsa. Potom je s nekog krova iza nas otvorena vatra iz šarca. Vozaču Mladenu Rogiću rafal je otkinuo nogu u zglobu, a mene ranio u nogu i kralježnicu, dok me jedan metak okrznuo po glavi. Dodge je bio jako oštećen, nije imao zadnjih kotača, potpuno je bio izrešetan te mu ulje curilo na sve strane. Samo na felgama prednjih kotača uspjeli smo se izvući do Pakračke Poljane. Rogić je jaukao cijelo vrijeme zbog neizdrživih bolova, ali je ipak uspio dovesti vozilo praktički bez noge. Skoro su naši otvorili vatru po nama jer su mislili da dolazi tenk. Zbog doživljenog šoka nisam ni krvario niti sam osjećao bol. Tek kada sam došao u bolnicu u Kutinu, kako je šok popustio, a tijelo se opustilo, počeo sam krvariti.“

Borna Marinić / Foto: HKM

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.