Šaka je rođen 26. travnja 1963. godine u Zagrebu u kojem je odrastao u obitelji Nikole i Milice zajedno s godinu dana mlađim bratom Borisom. U rodnom gradu završio je osnovnu i srednju školu, a zaposlen je bio kao kovinotokar u „Končaru“. Njegova najveća ljubav bili su izviđači u kojima je bio od svoje 10. godine. S vremenom je postao jedan od nositelja izviđaštva u Hrvatskoj te predsjednik Saveza izviđača grada Zagreba koji je nakon njegove smrti u svojem biltenu objavio:

“Za svoj stručan i nesebičan rad u organizaciji nagrađivan je najvišim odlikovanjima i priznanjima kao što su Srebreni javorov list Saveza izviđača Hrvatske i plaketa Saveza izviđača Zagreba. Bio je omiljen drug i prijatelj medu članovima organizacije i voljen mladić među planinkama. Svoja znanja i iskustva koja je stekao u organizaciji bezbroj izleta, bivaka, logorovanja i zimovanja prenosio je na mlade i nove članove organizacije, tako da se njegov krug prijatelja širi diljem naše Domovine. Rat koji je zahvatio našu domovinu Hrvatsku odvodi našeg Dubravka u prve borbene redove za obranu Domovine, te stečena znanja iz izviđačke organizacije prenosi na svoje subojovnike i drugove. Napušta nas fizički, ali ostaju čudne i neraskidive, posebne spone koje svakog izviđača povezuju s njegovom organizacijom. I onda, dok je aktivan član jedinice, i onda, kad na maslinasto zelenu uniformu, izviđačku maramu i akcije ostaje davno sjećanje djetinjstva i mladosti. Dudo nas je napustio, ali sjećanje na Dubravka Šaku ostaje!”

Dubravka Šake sjećaju se i njegovi suborci iz pričuvnog sastava MUP-a koji su se borili na gospićkom ratištu pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa. Jedan od njih je i Željko Bešlić koji je bio teško ranjen kada je Dudo poginuo, a za Hrvatski katolički radio prisjetio se teških trenutaka no ipak s ponosom:

“Mi smo bili ekipa kakva se nikada više neće skupiti, to je bilo srce veće od cijelog Zagreba. Nakon što smo sudjelovali u zauzimanju vojarni JNA u Zagrebu zaputili smo se prema Gospiću gdje smo također sudjelovali u zauzimanju vojarne JNA. Nakon toga, kako bi odbacili neprijatelja što dalje od Gospića jer hrvatsko pučanstvo u njemu i okolici nije moglo normalno živjeti na svoju ruku pokrenuli smo akciju koja je završila tragično. Iz Zagreba smo doveli improvizirano oklopno vozilo koje su nam dali u Svetošimunskoj gdje smo imali obuku. Njime smo krenuli po glavnoj prometnici dok nas je pratilo pješaštvo. Na samim prilazima selu Medak, zloglasnom četničkom uporištu pogodio nas je tenk. To je bio kraj svijeta. Asfalt je gorio. Brodsko željezo od kojeg je bio taj transporter puklo je kao balon, a stolica na kojoj sam sjedio spigala se kao da sada polomiš dječju stolicu plastičnu u vrtiću. Ventili su ispadali van. Ivan Husnjak i ja najteže smo bili ranjeni, a Šaka je na mjestu bio mrtav. Ne znam kako sam preživio, to je Božje čudo. Imao sam krunicu i izdržala je eksploziju, a zlatni lanac teški mi je geler otkinuo i nikada ga više nisam našao. Danas sam pun gelera, ali živ iako sam bio jedno vrijeme klinički mrtav kada su me prebacili u riječku bolnicu.”

Borna Marinić / Foto: HKM

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.