Početkom srpnja 1991. godine eskalirala je napeta situacija na vinkovačkom području. Najveći problem stanju sigurnosti javnog reda i mira predstavljalo je prigradsko naselje Mirkovci, naseljeno većinski srpskim stanovništvom. Ono što je Borovo Selo predstavljalo Vukovaru, to su Mirkovci bili Vinkovcima.

Na današnji dan, 16. srpnja 1992. godine u Bosanskoj Posavini na derventskom bojištu život je položio Goran Ivić. Na derventsko bojište stigao je par dana ranije, nedugo nakon pada Dervente, kao dio Taktičke grupe 153.

Situacija na Banovini drastično se pogoršala krajem lipnja 1991. godine kada su napadnute policijske postaje u Glini i Kozibrodu. Situacija je bila napeta i u Petrinji i okolici kamo u pomoć 13. srpnja dolaze pripadnici 1. gardijske brigade „Tigrovi“. Istog dana pobunjeni Srbi napali su policijsku ispostavu u selu Kraljevčani. „Tigrovi“ u selo uspijevaju ući tek u popodnevnim satima 14. srpnja i ovladati zgradom policijske ispostave, a JNA sprječava daljnje napredovanje „Tigrova“ i postavlja tzv. „tampon zonu“ uz garanciju da neće borbeno djelovati.

Na današnji dan, 14. srpnja 1992. godine poginuo je hrvatski branitelj Davorin Bolešić. Stradao u Bosanskoj Posavini kao pripadnik Taktičke grupe 153.

Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske general Janko Bobetko bio je omiljen među vojnicima. Jedan od razloga bio je i taj što je mnogo vremena provodio među njima, na terenu. Tako je na današnji dan, 13. srpnja 1994. godine stigao u nadzor i posjet 7. gardijskoj brigadi Hrvatske vojske „Pume“.

Prvi dani travnja 1991. godine dali su naslutiti da grad Otočac u ratu koji se spremao neće imati mira. Podoficir JNA Ivan Medvedović, koji je bio na službi u Otočcu, za HTV je izjavio kako se priprema agresija na taj kraj. Zbog otkrivanja njezinih zločinačkih planova uskoro je pritvoren u Istražnom centru Vojnog suda u Zagrebu s optužbom da je širio lažne i netočne vijesti.

Jedan od najvećih problema pred kojima se Hrvatska našla u začecima formiranja oružanih snaga bio je nedostatak naoružanja. Nezahvalna situacija nagnala je mnoge da sami krenu u izradu naoružanja i sredstava za obranu od nadolazeće velikosrpske agresije. Među tim sredstvima našla su se i oklopna vozila koja su uglavnom bila namijenjena opskrbi i zaštiti pripadnika hrvatskih snaga. Takva vozila izrađivana su u poduzećima koja su imala potrebnu tehničku opremu, a čast izrade prvog improviziranog oklopnjaka pripala je tvornici ferolegura Dalmacija iz Dugog Rata.

Na današnji dan 1992. godine u minobacačkom napadu na Zečju glavu u dubrovačkom zaleđu stradala su dvojica pripadnika 102. novozagrebačke brigade HV-a Domagoj Jogunica i Damir Marušić dok je gotovo 20 pripadnika te postrojbe izbačeno iz stroja uslijed ranjavanja.

Već u kasno proljeće 1991. godine dio pripadnika 1. gardijske brigade „Tigrovi“ upućen je na sam istok Hrvatske – Ilok, a 5. srpnja stiglo im je i pojačanje u vidu jedne satnije 3. bojne koju je predvodio Damir Šimunić. Zadaća „Tigrova“ bila je priprema obrane i uspostava nadzornih točaka na cestovnim prijelazima i naseljenim mjestima te sprečavanje ulaska specijalnih i drugih postrojbi JNA iz Srbije na državni teritorij Republike Hrvatske. Zbog neopremljenosti, nažalost, nisu mogli nadzirati promet Dunavom. Najviše čarki bilo je oko Iločkog mosta koji povezuje Srbiju i Hrvatsku preko Dunava.

„Zaboravite na vlastite probitke i skrbite se za zajedničko dobro“, riječi su koje stoje upisane na vratima vijećnice u Kneževu dvoru u Dubrovniku. U tom gradu na današnji dan, 8. srpnja 1992. godine, preminuo je jedan od onih koji odlučio žrtvovati vlastite probitke za oživotvorenje ideje o samostalnoj i slobodnoj Hrvatskoj – pripadnik „Tigrova“ Zlatko Kranjčec.