Budi dio naše mreže

Na današnji dan, 16. srpnja 1992. godine u Bosanskoj Posavini na derventskom bojištu život je položio Goran Ivić. Na derventsko bojište stigao je par dana ranije, nedugo nakon pada Dervente, kao dio Taktičke grupe 153.

/ Borna Marinić

Goran je rođen 18. veljače 1962. godine u Zagrebu. Bio je sin jedinac Dragutina i Marije, a odrastao je uz majku i očuha Janka Dubravicu. Nakon osnovne završio je srednju Poštansku i telekomunikacijsku školu. Bio je temperamentan, otvoren, vedar i kreativan. Imao je mnogo knjiga i puno je čitao. Volio je sport, osobito nogomet.  Kada je započeo Domovinski rat Goran Ivić, u listopadu 1991. godine, priključio se 153. velikogoričkoj brigadi Hrvatske vojske. Prva borbena iskustava stekao je na pokupskom ratištu. 

Iduće 1992. godine dio 153. brigade odlazi pomoći obranu Bosanske Posavine gdje pogiba od gelera neprijateljske granate u 31. godini života. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj, a posmrtno mu je dodijeljen čin poručnika te je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Njegovo ime nalazi se na spomen pločama u novozagrebačkim kvartovima Dugave i Travno, na zgradi Hrvatske pošte u Jurišićevoj kao i kod vojarne u Velikoj Buni. 

Bio je oženjen Nevenkom s kojom je imao dvojicu sinova – Tomislava i Frana i živjeli su u Novom Zagrebu. Bili su deset godina zajedno, od čega sedam u braku te su bili snažno povezani o čemu svjedoče i njezine riječi nakon Goranove pogibije u časopisu Hrvatske pošte i telekomunikacija:

„Ne pitajte me kako sam uopće uspjela preživjeti Goranovu smrt! Da nije bilo Tomislava, Frana, Goranovih roditelja i mnogobrojnih bliskih nam ljudi, koji su nam pomogli u našoj nesreći, ne bih uspjela. (…) Voljeli smo se toliko da su naša ljubav i brak bili idealom svima koji su nas poznavali. (…) Goranova ljubav i poštovanje, skrb i mar za obitelj koja mu je uvijek bila na pijedestalu, i danas, kada ga nema, daju mi snage da nastavim dalje.“

Fran je u trenutku očeve pogibije imao tek godinu dana, dok je Tomislav imao pet godina i očev mu je odlazak vrlo teško pao. U trećem razredu osnovne škole zapisao je:

„Dok gledam svijeću, prisjećam se oca. Žao mi je što je poginuo u ratu. Osjećam da mi prilazi da me pogladi po čelu, i govori da će se vratiti. Stalno se pitam u sebi kad će doći. I kad gledam kroz prozor samo što se ne rasplačem…“

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja