Već prije same bitke, događaji u vukovarskoj općini ukazivali su na to da dio Srba neće prihvatiti novoizabranu hrvatsku vlast. Napeta situacija eskalirala je 2. svibnja 1991. kada je u prigradskom naselju Borovo u zasjedni dočekano 60-ak hrvatskih policajaca od kojih je 12 poginulo. Nakon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske JNA otvoreno se stavlja na stranu pobunjenih Srba na svim ratištima, pa tako i vukovarskom. Prvo spaljeno selo u Hrvatskoj bile su Ćelije smještene na sjeverozapadnom dijelu vukovarske općine. Srbi iz Bobote i Silaša okupirali su ih uz pomoć JNA početkom srpnja.

Nakon toga uslijedio je pojačan dolazak snaga JNA u okolicu Vukovara. Cilj je bio blokirati grad, a zatim djelovanjem jurišnih odreda ovladati najvažnijim dijelovima. Hrvatske snage to su predvidjele te u ljeto ’91. očistile od neprijatelja Borovo naselje, a zatim preuzele kontrolu nad naseljem Lužac, čime su stvoreni povoljni preduvjeti za uspješnu organizaciju obrane grada. Koncem kolovoza područje Vukovara našlo se na meti zrakoplova JNA. Jednog od njih 24. kolovoza oborio je Luka Andrijanić. Taj datum mnogi smatraju početkom bitke za Vukovar.

Idućeg dana započele su teške borbe za Vukovar, a posebno se na udaru našlo Borovo naselje. Usporedno nadmoćniji neprijatelj napada i hrvatska sela oko Vukovara, tako je 2. rujna okupiran Berak. Najžešći udar na grad započeo je 14. rujna iz više pravaca no najteže je bilo na Sajmištu gdje se nalazila vojarna JNA te u Borovu naselju na kojem su tih dana vukovarski branitelji uništili više desetaka oklopnih vozila zbog čega je Trpinjska cesta koja prolazi kroz naselje prozvana grobljem tenkova. 

Kada je JNA shvatila da neće tako lako srušiti obranu Vukovara iz Beograda, ispraćeno cvijećem, stiže pojačanje koje iz smjera Šida ulazi u Hrvatsku te 22. rujna zauzima Tovarnik nakon čega je uslijedio niz zločina nad lokalnim stanovništvom među kojima je ubijen i lokalni župnik Ivan Burik. Krajem rujna u Vukovar ulaze posljednje skupine branitelja jer su 1. listopada okupirani Marinci nakon čega je slobodni dio vukovarske općine potpuno odsječen od ostatka Hrvatske.

Bio je to prvi korak novog zapovjednika na strani JNA, Živote Panića, da zauzme Vukovar. Uslijedili su teški dani za vukovarske branitelje kojima je svakim danom ostajalo sve manje oružja, pogotovo za protuoklopnu borbu. Pokušaj hrvatskih snaga da se probiju do Vukovara 13. listopada nije uspio, no 17. listopada u grad ulazi Konvoj Liječnici bez granica i izvlači iz vukovarske bolnice preko stotinu ranjenika te im spašava živote. To je bar malo podiglo moral braniteljima kojih je svakim danom sve manje, a najteži udarac svakako je bila pogibija zapovjednika obrane Borova naselja Blage Zadre.

Nakon što je 2. studenog okupirano naselje Lužac postalo je jasno da se Vukovar ne može obraniti. Tjedan dana kasnije okupirani su i Bogdanovci, a neprijatelj je 12. studenog krenuo u završne operacije koje su okončane na današnji dan. Neke grupe branitelja prije toga probile su se iz grada do slobodnog teritorija, no velik broj civila i vojnika ostao je u gradu. Po padu grada JNA i srpske paravojne jedinice počinile su mnoga ubojstva i ratne zločine. Najveća stratišta bili su Velepromet i Ovčara na kojoj je do danas ekshumirano 200 tijela. Velik broj ubijenih još uvijek se smatra nestalima.

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.