Na današnji dan 1992. godine Republika Hrvatska postala je članicom Ujedinjenih naroda. Bio je to velik uspjeh nove države koja je nastala raspadom Jugoslavije i u kratkom vremenu na najvišem mjestu dobila potvrdu državnosti i međunarodni legitimitet.
Uz Hrvatsku, nove su članice postale Slovenija te Bosna i Hercegovina. Hrvatsko izaslanstvo na svečanosti prijama u Ujedinjene narode vodio je prvi predsjednik Republike Hrvatske doktor Franjo Tuđman, koji se prisutnima obratio idućim riječima:
“Želimo biti oslonac mira i stabilnosti u regiji. Hrvatskoj je nametnut rat srpskog imperijalizma. Obranivši svoju slobodu i demokraciju, Hrvatska je stekla i međunarodno priznanje svijeta.”
Nakon svečane sjednice, glavni tajnik Ujedinjenih naroda Boutros Boutros Ghali poveo je izaslanstva novoprimljenih zemalja do glavnog ulaza u zgradu Ujedinjenih naroda, gdje su kao dio svečane ceremonije na jarbole podignute hrvatska, slovenska i bosanskohercegovačka zastava.
Primanjem Hrvatske u Ujedinjene narode završen je proces nastajanja toliko željene samostalne Hrvatske. U doba komunističke Jugoslavije o tome se moglo samo sanjati. Prvi koji je javno zatražio da Hrvatska bude primljena u tu međunarodnu organizaciju bio je doktor Hrvoje Šošić, i to u burnim danima hrvatskog proljeća. Dogodilo se to u listopadu 1971. godine na velikom studentskom skupu u Zagrebu, na kojem su sudionici govorili o budućnosti Hrvatske tijekom rasprave o ustavnim amandmanima.
U jednom trenutku, već poznati ekonomist dr. Hrvoje Šošić predložio je da Hrvatska treba postati punopravna članica Ujedinjenih naroda. Dvoranom se prolomio pljesak koji je trajao čak desetak minuta! Beogradski su dopisnici odmah napustili skup s viješću kako Hrvatska traži odcjepljenje od Jugoslavije, a jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito odmah je zatražio izvješće o neobičnom zagrebačkom izazovu. Tada je i izgovorio poznatu rečenicu:
„Ja mislim da će prije Sava okrenuti natrag i poteći prema Triglavu nego što će Hrvatska ući u Ujedinjene narode.“
Zbog svojih je izjava Šošić je u siječnju 1972. uhićen zajedno s drugim istaknutim proljećarima. Na sudu se, uz ostalo, izazovno branio citirajući ukrajinski ustav. Za želju koja se mnogo godina kasnije ipak ostvarila dobio je dvije i pol godine strogog zatvora, a ukupno je zbog svoje političke djelatnosti čak 5 i pol godina trpio u komunističkim zatvorima. U svojem povijesnom hodu Hrvatska je ipak ušla u Ujedinjene narode, a da Sava nije potekla prema Triglavu!