Tog 5. prosinca 1991. godine snage JNA i četnici krenuli su nakon strahovite topničke pripreme u konačno osvajanja grada Osijeka. Opći oklopno-pješački napad bio je najjači upravo ondje gdje ga se najmanje očekivalo – u Rosinjači. Radi se o šumi koja se nalazi na južnom prilazu gradu Osijeku. Zbog toga što na tom pravcu nije očekivan veći prodor srpskog agresora, položaje u šumi Rosinjača držalo je tek 50-ak pripadnika 106. osječke brigade Hrvatske vojske

U neravnopravnoj borbi, pokušavajući zaustaviti prodor daleko jačeg i brojnijeg neprijatelja u snazi oklopno-mehaniziranog bataljona, toga dana izginulo je nakon trosatne borbe 16 hrvatskih branitelja. Međutim, njihova žrtva nije bila uzaludna jer su svojim otporom na kratko zaustavili neprijatelja, omogućivši konsolidaciju obrane na južnom prilazu Osijeku. Na taj su način spasili grad Osijek koji 5. prosinac 1991. pamti kao “Dan D” – tog dana sveukupno je u obrani Osijeka na njegovim prilazima poginulo 26 pripadnika 106. osječke brigade Hrvatske vojske.

Tog dana život za Domovinu u Rosinjači položili su: Salko Ahmić (44), Ivica Babaja (27), Pavao Begonja (30), Stjepan Ezer (30), Damir Farago (32), Berislav Genčić (20), Zoran Gnjatović (29), Ivan Hap (40), Zoran Kišasondi (24), Siniša Knežević (26), Mladen Milanković (35), Davor Milas (18), Matija Olujić (19), Ivan Sekanić (38), Goran Stjepanović (21) i Mihajlo Pelegrin (42) za čijim se posmrtnim ostacima još uvijek traga. Najmlađi od njih, Davor Milas u trenutku pogibije bio je učenik Trgovačke škole. U toj je školskoj godini trebao maturirati, a u spomen na njegovu žrtvu škola se od prije nekoliko godina službeno zove Trgovačka i komercijalna škola „Davor Milas“.

Punih sedam dana trajale su tajne pripreme za akciju izvlačenja tijela poginulih branitelja. Izvidnici iz bojne Frankopan ispitivali su teren danima i konačno je donesena odluka da se krene u noći između 12. i 13. prosinca. U mrklome mraku, po iznimnoj hladnoći i smrznutoj oranici, kroz kukuruze i prijeteća minska polja, u Rosinjaču su stigli pred zoru. S njima je na svoju odgovornost išao i tadašnji snimatelj HTV-a Mario Romulić, koji je kamerom zabilježio akciju izvlačenja tijela, ali tu snimku televizija je tada odbila emitirati uz obrazloženje da bi to loše djelovalo na moral branitelja.

Prizore koji su njihove suborce dočekali po dolasku na mjesto tragedije teško je riječima opisati. Tijela su im bila izrešetana, a prema viđenome pretpostavili su i da su neki od njih bili ranjeni, a zatim ubijeni hicima iz neposredne blizine. Dok su skupljali njihova tijela, izvidnici iz bojne Frankopan čuvali su stražu. Neprijatelj je bio blizu. Do šume je dopirao njihov žamor, zvuk motora tenkova.

Jedan od branitelja koji su sudjelovali u akciji izvlačenja prisjetio se jednom prilikom tog događaja za HRT:

“Tijela su im bila smrznuta, nismo ih mogli nositi, pa smo ih umatali u šatorska krila i jedino što smo mogli bilo je vući ih. Najgore je bilo kroz kukuruzište, a kako se razdanjivalo i sunce izlazilo, tijela su im se odleđivala i počeo se osjećati neugodan miris.” 

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.