Nije lako izaći pred lice javnosti, javno izreći svoj okajani grijeh, pomirenje s Gospodinom, posvjedočiti svoju bludnost i promiskuitetan život. Zato su vjerojatno franjevci svjedočanstvo ovog mladića iz Zagreba objavili na svome YouTube kanalu bez njegova imena, ali čuje se i vidi vrlo jasan i nedvosmislen govor u kojemu se očituje i neverblanom gestom da je ovome mladom čovjeku opao velik kamen sa srca.

(Screenshot)

„Nakon svega što sam učinio, koliko sam zaprljao svoju dušu, pogledaj me sada u bijeloj (o.a. ministrantskoj) haljini. Bog mi je dao da budem s njim na oltaru, s cijelim Nebom, a tako sam prljav bio… Koliko nas Bog ljubi… Zato jer želi svima da osjetimo koliko nas ljubi, sve nas, samo da mu pružim ruku, jer samo to traži, da mu dođemo i kažemo: ‘Evo me!’”, mladićeve su završne riječi iz 17-minutnog svjedočanstva – kako je rekao – o dijelu njegovog života do prije godinu i pol u kojem je bio ovisan o bludnosti. Bez seksa, mastrubacije i pornografije nije mogao proći jedan njegov dan.

„Svaki dan jedno od toga je moralo biti!”

Bio je to dio njegovog svakodnevnog života. Godinama je tako živio, iako je bio iz tradicionalne katoličke obitelji, no koja nije išla u crkvu.

„Nisam poznavao Boga” kaže, a sve se promijenilo u veljači 2020. godine kada je upoznao djevojku zbog ‘znanog’ razloga, isključivo tjelesnih odnosa. No nešto je krenulo krivo. Nije mogao imati odnos iako je – kaže – bila savršena. Korona je njihovo viđanje potpuno zaustavila i on je upao u depresiju. Pretraživao je i na internetu razloge svoje nenadane impotencije i pronašao je da je jedan od njih – stres.

Pronašao je i ‘jedno rješenje’: počeo je meditirati svako jutro. Također nastavio je svoj prijašnji život dok se nije dogodio ‘prelomni’ trenutak:

„Ležim u krevetu i prijatelj mi na WhatsApp u grupu pošalje ‘Dubinu’, pjesmu od Zsa Zse, no ja tada nisam znao da je to vjerska pjesma. I čuvši je prvi put jako duboko sam u sebi čuo riječi: ‘U tebi miran ostat ću…’”

„Ja sam tada znao da se moram početi moliti. Tada još to nije bila emocija. I od tog dana sam počeo moliti Boga”, posvjedočio je mladić i nastavio da je vrlo brzo stigla i svetkovina Tijelova kada je prvi put došao na Sveti Duh. Upoznao je i fra Stjepana Brčinu, voditelja svoje današnje zajednice.

Duhovno-duhovite večeri (Foto: www.ofmconv.hr)

Počeo je često dolaziti i s time također redoviti poticaj kako bi se trebao konačno ispovjediti – taj svoj najteži grijeh.

„Morao sam to izbaciti, znao sam ‘moram’”, no s fra Stjepanom je prvo insistirao ‘samo’ na razgovoru, da popričaju, jer proganjalo ga je da je bio s tuđim ženama.

Nije se ispovjedio sedam-osam godina. Bilo ga je sram, no kako je razgovor tekao, trajao dugo, tako se polako pretvarao u ispovijed.

No, na kraju na upit kako ne zna može li primiti Tijelo Kristovo prije izvršenja zadane pokore ili tek nakon nje, fra Stjepan mu je na svoj način rekao da mu je Bog sve već oprostio što ga je iznimno oduševilo u novootkrivenom odnosu s Gospodinom. Spao mu je sav teret sa srca i prvi put u životu osjetio je Božju ljubav.

„Meni je to bilo predivno. Ja sam se tada osjećao slobodnim, prekrasno. Znači, toliko sam dugo činio taj prljavi grijeh, prljao dušu svoju, svoje tijelo i sve svoje, a Isus mi je u jednom jedinom trenutku sve oprostio. Kolika je to ljubav”, posvjedočio je mladić.

Tu je počelo njegovo obraćenje, ali put je i dalje bio trnovit. Učio je više i više o vjeri, dolazio na svetu misu, no bila je tu još jedna napast – kojoj je svjesno išao u susret – a vrlo detaljno je i to posvjedočio okupljenima koji su ga slušali u svjedočanstvu na Svetome Duhu.

Lomio se, borio protiv sebe i tražio Božji znak protiv nove iste napasti u novoj prilici bluda, jer nije ipak do kraja bio slobodan i nenavezan na stari život.

U jednom trenutku slušao je stranu glazbu, nešto pisao, a među pjesme je na listu nekako došla i već spomenuta ‘Dubine’ u kojoj je sada jasno čuo druge riječi: ‘Znam da zoveš al’ se bojim…’

„Zaključao sam vrata i isplakao dušu. Znao sam da je to odgovor na pitanje koje sam tražio i odmah javio tom paru da odustajem od dogovora”, kaže uz ostalo uz zaključak:

Tu je počelo čišćenje i od svakodnevnog samozadovoljavanja u čemu je mladiću jako bio na pomoći 40-odnevni post, kojeg je započeo, a u kojem je bilo nezamislivo teško prvih 10 dana. Užas i katastrofa – kaže – jer nije lako odvojiti se od nečega što radiš ovisnički stalno i o čemu razmišljaš svaki dan. Bilo je jako velikih kušnji.

Znao je da sam ne može to pobijediti, ali „Isuse znam da s tobom ovo mogu i to me nekako držalo i pomoglo na kraju izdržati tih 40 dana”.

Pad se ipak dogodio, ponovio je stoga opet post, uz dakako molitveni život, zgriješio je jednom i bludno, zadnji puta, hvala Bogu – priznajući vrlo otvoreno, ali uz brojne prekide svojih rečenica – jer još ništa do tada nije znao o predbračnoj i bračnoj čistoći.

„Nakon dva mjeseca otišao sam na ispovijed zbog tog zadnjeg odnosa i kada sam izašao iz ispovjedaonice u tom trenutku sam osjetio da ta potreba koju sam imao je jednostavno nestala. Postao sam slobodan”, otkrio je i ovo ‘milosno’ čudo. Nakon toga je sve više čitao i učio o ljudskoj spolnosti i čistoći predbračnih odnosa.

Ovdje je mladić na zanimljiv način svojim slušateljima objasnio kako je doživio sakrament ispovijedi i euharistiju, što za njega to slikovito predstavlja:

Duhovno-duhovite večeri (Foto: www.ofmconv.hr)

Kao da imaš čašu punu blata, a da je očistiš od tog blata moraš potrošiti litre i litre vode, dok ti ispovijed omogućuje da samo dođeš pred Gospodina, ispovjediš se iz srca iskreno, okreneš čašu i to svo blato potpuno izađe van.

„Kolika je to sloboda. Koliko to oslobađa, čisti dušu – blagoslovljeno – i onda nakon ispovjedi dođeš kod Isusa, da te Isus pročisti, da Isus posveti tvoje misli, tvoje riječi, tvoja djela”, zaključio je ovaj mladić čije svjedočanstvo “Spavao sam s tuđim ženama, a onda me Bog spasio” s YouTube kanala ‘budiFRAjer’ donosimo u nastavku: