Kroz Jubilej 2025. godine kročiti kao hodočasnici nade

Godina 2025. je za sve katolike godina Jubileja, Jubilarna ili Sveta godina. Značenje riječi „jubilej“ potječe iz starozavjetnog Izraela, gdje se svake 50. godine trubom oglašavala Sveta godina, odnosno godina opraštanja.

To je bila godina koja je imala snažnu socijalnu komponentu, a najznačajnija posljedica te godine bio je poziv na oslobađanje od ropstva i opraštanje dugova, te povratak vlasništva. Tako je nastao zakon o zastari dugova; zemlja pod ovrhom morala se vratiti vlasniku, a robovi osloboditi.

Jubilarna godina je tako morala uspostaviti jednakost dajući nove perspektive obiteljima koje su izgubile svoje vlasništvo ili čak osobnu slobodu; bogataša je trajno podsjećala da će doći vrijeme u kojem će i robovi moći obraniti svoja prava; dobra koja su ljudi posjedovali trebala su se smatrati dobrima cijelog čovječanstva, jer je Bog jedini vlasnik u punom smislu, a ljudi koji nešto posjeduju zapravo su samo upravitelji.

Jubilarna godina je tako trebala vratiti socijalnu pravdu.

U Katoličkoj Crkvi novijega vremena godina Jubileja obilježava se svakih 25 godina, a bitan element jubilejskog događaja je hodočašće i posjećivanje jubilejskih mjesta koje na poseban način priprema za pristupanje sakramentu pomirenja i primanje snage Božjeg oprosta ili kako ga još zovemo potpunog, odnosno jubilejskog oprosta.

Tako nas papa Franjo poziva da Jubilejsku godinu 2025. obilježimo kao hodočasnici nade.

Time je u središte Jubileja stavio kršćansku nadu koja „zajedno s vjerom i ljubavlju tvori triptih bogoslovnih kreposti koje izražavaju bit kršćanskog života (…) Unutar te neraskidive dinamike nada je krepost koja, da tako kažemo, oblikuje usmjerenje koje ukazuje na smjer i cilj života vjere“ (Bula 18).

Nada je kako piše u Katekizmu Katoličke Crkve „bogoslovna krepost po kojoj čeznemo za […] vječnim životom kao za svojom srećom“ (KKC 1817). Čeznemo da je s Isusom nakon smrti „vječni život, koji se sastoji u punom zajedništvu s Bogom, u kontemplaciji i dioništvu u njegovoj beskrajnoj ljubavi“ (Bula 21). Čeznemo za tim da ćemo definitivno biti sretni i ispunjeni u ljubavi.

Krepost nade ima svoju socijalnu dimenziju

Budući da je temelj nade u Kristovom djelu za čitavo čovječanstvo, naše individualno spasenje nerazdvojno je od zajedničkog nadanja i povezanosti svih „u jednoj nadi“ (usp. Ef 4,4). To opet znači da se nada ne nalazi u vakuumu, već da je usko povezana s ljudskom težnjom za poboljšanjem zajednice u kojoj se živi; drugim riječima, obiteljski i društveni život su mjesto života nade, jer nada je jedino moguća u solidarnosti i ljubavi, ona počiva na brizi jednih za druge (usp. Kompendij 196).

Zbog toga je potrebno razmišljati o socijalnoj dimenziji nade koja se očituje u davanju svjedočanstva za nadu u ovome svijetu, a godina Jubileja koja je duboko prožeta socijalnom komponentom daje nam za to jasne smjernice.

Krepost nade nas tako poziva biti dar nade jedni drugima, a koji je jako potreban u našemu današnjem svijetu.

Krepost nade je aktivna krepost koja nas poziva rasti u svim našim odnosima, unatoč nevoljama, teškoćama i neuspjesima. I kada nema uspjeha, već se problemi samo nižu, kršćani ne odustaju, oni se nastavljaju zalagati za pravednost u svim aspektima života. Nada proširuje ljudsku viziju i ispunjava srca, potiče kreativnost i jača odlučnost, pomaže nam živjeti drugačije. U tom smislu nada je transformacijska krepost, ona je poticajna i inspirirajuća, potiče na stalnu promjenu i životu daje značenje i smisao.

Socijalni nauk Crkve je ukorijenjen u tradiciji Jubileja

U svojem Apostolskom pismu Nadolaskom trećeg tisućljeća kojeg je Ivan Pavao II. pisao u vrijeme priprave za Jubilej 2000. godine, papa je također ukazao na usku povezanost života nade i jasnog zauzimanja kršćana za znakove nade u svakodnevnim životima, u vjerničkim zajednicama kojima pripadaju, na poseban način u socijalnim i društvenim odnosima, u svjetskoj povijesti kao takvoj.

Štoviše, Ivan Pavao II. je pokazao da je srce jubilejskih propisa u socijalnom nauku Crkve koji svoje korijene ima upravo u tradiciji Jubileja u Starom zavjetu.

Budući da su temelji socijalnog nauka Crkve strogo biblijski i teološki, oduvijek je bio dio crkvenog učiteljstva, a godina Jubileja nas još snažnije obvezuje da ga što bolje upoznamo i u djelo provodimo. Papa Franjo je Bulu proglašenja godine Jubileja 2025. započeo s porukom „Neka onima koji će čitati ovo pismo nada ispuni srce“.

Ako nismo, darujmo vrijeme, pročitajmo Bulu pape Franje i u njoj pronađimo poticaje i smjernice kako biti istinski znak nade jedni drugima.

Krenimo na vlastito hodočašće i putovanje života na kojemu ćemo postajati „opipljivi znakovi nade za mnogu braću i sestre koji žive u teškim uvjetima“ Bula 10).

Silvija Migles

Izv. prof. dr. sc. Silvija Migles profesorica je na Katedri socijalnog nauka Crkve Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (KBF). Diplomirala je na Filozofsko-teološkom studiju KBF-a Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine, a 2011. godine obranila je na istom KBF-u doktorsku disertaciju s naslovom “Teološka misao Marijana Valkovića u razvoju crkvenog i društvenog života u Hrvatskoj”.

Od akad. god. 2008./2009. kontinuirano sudjeluje u izvođenju nastave na svim studijskim smjerovima KBF-a, a sudjelovala je u znanstveno-istraživačkim projektima prof. dr. sc. Stjepana Balobana: “Teološko fundiranje solidarnosti u hrvatskom društvu” (0203007) i “Supsidijarnost u hrvatskom društvu” (203-1941533-0732). Od 2016. godine suradnica je na znanstveno-istraživačkom projektu “Europsko istraživanje vrednota” (EVS-2017.), a u prosincu 2022. godine izabrana je za novu voditeljicu EVS projekta za Hrvatsku za naredno razdoblje. Od 2019. godine članica je Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve. Uz svoj znanstveno-teološki rad posebnu pozornost posvećuje promociji socijalnog nauka Crkve raznim aktivnostima u medijskom i javnom životu. U srpnju 2024. godine imenovana je pročelnicom Katedre socijalnog nauka Crkve KBF-a Sveučilišta u Zagrebu.