Od svih pojavnih oblika sportskih aktivnosti, sportska natjecanja imaju najizraženiju socijalnu dimenziju i najveći javni značaj. Sportska natjecanja su veoma složeni i izrazito osjetljivi socijalni sustavi, sastavljeni od natjecatelja, organizatora, financijskih izvora i publike te su duboko povezani s društvenim, ekonomskim i političkim događajima i pojavama. Kao takva ona su izvrsna sredstva za izgradnju općeg dobra, ali i za njegovo razaranje.

Moć sportskih natjecanja

Sportska natjecanja imaju moć poticati izgradnju lokalnog ili nacionalnog identiteta, zajedništva i bratstva, ali istovremeno i odražavati socijalne nejednakosti i poticati društvene sukobe. Ona su mjesta povezivanja zabave, ekonomske moći i tržišta. Sportska natjecanja su  visoko produktivne industrije zabave koje proizvode i prodaju emocije. U njima ključnu ulogu imaju profesionalni sportaši kao zabavljači, mediji kao proizvođači i distributeri zabavnih sadržaja, sponzori kao financijski ulagači te publike kao potrošači zabave.

Sportska natjecanja, također, imaju i velik politički značaj. Mogu biti korištena kao važni prostori otpora protiv socijalnih nepravdi i generatori pozitivnih političkih promjena, ali nažalost i kao sredstva propagande i manipulacije u svrhu stjecanja političke moći i poticanja neprijateljstava.

Kada isključivo ekonomski ili politički interesi upravljaju njihovom dinamikom, tada više nije riječ o sportskim natjecanjima već o njihovim pukim krivotvorinama.

U tom smislu, svako korištenje sportskih natjecanja kao sredstava za ostvarenje slijepih težnji za financijskom dobiti ili za zlouporabu i demonstraciju političke moći te u svrhu nacionalističkog samopotvrđivanja jesu moralno nedopuštene zlouporabe koje ugrožavaju autonomiju sporta i njegovu nutarnju dobrotu i svrhovitost.

Svjesna javnog značaja koji imaju sportska natjecanja, Crkva uči da se svi njihovi akteri moraju, u skladu sa socijalnim naukom Crkve, zapitati služe li njihovi postupci ljudskoj osobi i pravednom poretku. U namjeri da rasvijetli socijalnu dimenziju sporta te da doprinese njegovu razvoju po mjeri čovjeka, Crkva je objavila dokument Dati najbolje od sebe, u kojemu je između ostalog istaknula današnje četiri etički nedopustive pojave u sportu: ponižavanje tijela, doping, korupciju te sukobe navijača. Sve četiri pojave imaju isti korijen – pobijediti pod svaku cijenu.

Opasnosti za sport i sportaše

Roditelji, treneri i sportski klubovi često su uključeni u instrumentalizaciju sportaša kako bi zajamčili uspjeh i ispunili vlastite nade o odličjima, rekordima, stipendijama ili unosnim reklamnim ugovorima. Riziku instrumentalizacije posebno su izloženi mlađi sportaši u visoko natjecateljskim sportovima. Nažalost, sve je češća pojava da mlada osoba bude prepuštena na milost i nemilost roditeljima, trenerima ili menadžerima koji su zainteresirani samo za natjecateljski uspjeh pod svaku cijenu.

Osim što je protivno zdravlju i poštenoj igri u korijenu korištenja doping sredstava kriju se mnogo širi problemi.

Među njima najizraženiji je manjak učinkovitih sportskih politika, pravila i institucija koji izričito podržavaju i nagrađuju sportaše za njihovu odgovornost te smanjuju svako poticanje na doping. Također, veliku odgovornost snose i mediji, financijski ulagači te publika. Na sve njih spada odgovornost ne pokleknuti pred iskušenjem da bezrezervno očekuju pobjedu, veliku gledanost ili izdašnu zaradu pod svaku cijenu.

Među najveće opasnosti za sport spada korupcija. Više nego na pojedinačan sportski događaj, korupcija se odnosi na sustavnu instrumentalizaciju sporta. Dva najčešća pojavna oblika jesu  donošenje političkih odluka na području sporta u svrhu ostvarenja financijskih ili političkih interesa te na podmićivanje na području sportskog klađenja. Odgovornost snose kako sportske organizacije koje moraju imati vlastita transparentna i učinkovita pravila tako isto i pojedinci koji moraju obuzdati vlastite egoistične prohtjeve za ostvarenjem osobnih ciljeva pod svaku cijenu.

Unatoč pozitivnoj ulozi koju navijači imaju u dinamici sportskih natjecanja, danas smo svjedoci da se sportski tereni nerijetko pretvaraju u mjesta mržnje i sukoba.

Pretjerana emotivna privrženost uz sportaše, sportski klub ili nacionalnu reprezentaciju može poprimiti obilježja destruktivne idolatrije ili pak može biti instrumentalizirano za ostvarenje zlonamjernih političkih ciljeva. Svi, počevši od međunarodnih organizacija i državne vlasti, preko sportskih saveza i klubova, pa sve do sportaša i navijača imaju obvezu sudjelovati u sprječavanju bilo kojih oblika mrže i sukoba na sportskim terenima i izvan njih.

Najkraće rečeno, prvi bitan uvjet za izbjegavanje zlouporabe sportskih natjecanja kao sredstava za razaranja općeg dobra jest ne podlijeganje iskušenju pobijediti pod svaku cijenu. Kako i na koji način ih pak koristiti kao sredstvo za izgradnju toga istoga dobra bit će tema slijedeće emisije Blago socijalnog nauka Crkve koju za vas priprema Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve.

Igor Jakobfi

Dr. Igor Jakobfi, djelatnk na Katedri moralne teologije i socijalnog nauka Crkve na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.