Vječnom životu kršćani se nadaju kao zajednica

U Prvoj poslanici Solunjanima sv. Pavao potiče kršćane na ukorijenjenost u nadi i izgovara prekrasnu rečenicu: „Uvijek ćemo biti s Gospodinom“ (1 Sol 4,17). U istom tom kontekstu apostol Pavao pokazuje da nada nije samo osobna, individualna, nego i zajednička, crkvena. Svi se nadamo; svi imamo nadu, također i kao zajednica. Zbog toga apostol Pavao poziva na zajedničku molitvu, da jedni druge uzajamno tješimo, da jedni druge izgrađujemo, te da iz dana u dan napredujemo u bratskoj ljubavi, da uvijek promičemo „dobro jedni prema drugima i prema svima“ (1 Sol 5,15). Apostol na taj način traži da jedni druge podržavamo u nadi i da jedni drugima u nadi pomažemo. Uostalom, svatko od nas osobno nada se zahvaljujući svima onima koji su nas naučili nadati se uslijed svakodnevnih kušnji, nesigurnosti i vlastitih ograničenja.

Apostol Pavao pokazuje da nada nije samo osobna, individualna, nego i zajednička, crkvena.

Biti pozorni na malene, siromašne, marginalizirane. Mnogi su danas u opasnosti da izgube nadu. U svojim katehezama s temom „Izliječiti svijet“, a koje je održao u vremenu pandemije 2020. kada su mnogi živjeli u neizvjesnosti, papa Franjo je upozoravao na bolesti društva a koje su i danas potrebne izlječenja. Među njima je i bolesna ekonomija zbog koje su mnogi u opasnosti da izgube nadu i potrebni su znakova nade kako bi mogli prihvatiti dar nade koji dolazi od Krista. Tome svjedoči i bojkot kupovine u trgovinama u Hrvatskoj koji je u siječnju ove 2025. godine pokrenula građanska inicijativa „Halo, inspektore!“ na čijoj se Facebook stranici svakodnevno komuniciraju problemi vezani za novac, tržište i vlasništvo. Riječ je o problemima koji nikako nisu mali jer utječu na svakodnevni život građana.

Tako u središtu više nije razumni čovjek – homo sapiens, već ekonomski čovjek – homo oeconomicus, i kojim u najgorem smislu te riječi vlada opsesija za posjedovanjem, proračunatost i dominiranje, izrabljivanje u svrhu postizanja vlastitih interesa. Plod je to zaborava da nismo isključivo oni koji zarađuju ili troše, već prije svega imago Dei – stvoreni na Božju sliku i priliku, i kao takvi društvena bića potrebna solidarnosti i uzajamnosti. Zbog toga papa Franjo ističe: „Ne smijemo samo stajati i mirno promatrati! Pogleda uprta u Isusa (usp. Heb 12, 2) i sa sigurnošću da njegova ljubav djeluje preko zajednice njegovih učenika, svi moramo djelovati zajedno u nadi da će nastati nešto drugačije i bolje. Kršćanska nada, ukorijenjena u Bogu, naše je sidro. Ona podupire volju za dijeljenjem, jačajući naše poslanje kao Kristovih učenika, onoga koji je s nama podijelio sve“ (Kateheza, 26. VIII. 2020.).

Kršćanska nada, ukorijenjena u Bogu, naše je sidro.

Pronaći nadu u kreposti solidarnosti. Krepost nade se na poseban način izražava po socijalnoj kreposti solidarnosti koja je danas potrebnija nego ikada do sad. Nije dobro ako nam ta riječ zvuči pomalo otrcano i ako je pogrešno tumačimo stavljajući je na razinu povremene pomoći, čina darežljivosti ili sućuti. Koliko je ona važna svjedoče riječi pape Franje: solidarnost naime ne podrazumijeva „stvaranje novog mentaliteta koji razmišlja u terminima zajedništva i prioriteta života svih nad prisvajanjem dobara od strane nekolicine“ (EG 188).

Papa Franjo se pritom poziva na bogatu katoličku socijalnu tradiciju, to jest na socijalni nauk Crkve u kojem je krepost solidarnosti pronašla svoje zasebno mjesto i koji čuva njezino pravo značenje. Općenito nam socijalni nauk Crkve svojim sadržajima pomaže „napredovati na našem putu kako bismo stvorili preduvjete za budućnost kojoj težimo“ (Kateheza, 5. VIII. 2020.).

Solidarnost je, dakle put i čin nade, a da bi zaživjela kao opredjeljenje i stav, kao krepost, potrebno je riječima svetoga Ivana Pavla II. – uz pomoć božanske milosti – zalaganje za dobro bližnjega i spremnost da, „u evanđeoskom duhu ‘izgubimo sebe radi drugoga’, umjesto da ga iskorištavamo, te da ‘mu služimo’, umjesto da ga tlačimo radi vlastite koristi“ (SRS 38). Takva će se solidarnost unutar svakoga društva valjano ostvariti „jedino ako se svi njegovi članovi međusobno priznaju osobama“ (SRS 39). Takva će solidarnost zatim transformacijski djelovati na život u društvu i roditi iskustvom koje će svima omogućiti da se nadaju: u ostvarenje ljudske zajednice i u bolju budućnost.

Dok to iščekujemo, završimo riječima pape Franje iz socijalne enciklike Laudato si’ „udružujmo se da preuzmemo odgovornost za ovaj dom koji nam je povjeren, znajući da će sve ono što je u njemu dobro biti uzneseno u slavlje na nebu. Zajedno sa svim stvorenjima kročimo ovom zemljom tražeći Boga, jer„ ako svijet ima početak i ako je stvoren, moramo se pitati tko ga je stvorio, tko mu je dao početak, tko je njegov Stvoritelj“. Putujmo s pjesmom na usnama! Neka nam borbe i briga za ovaj planet nikada ne oduzmu radost nade!“ (LS 244).

Silvija Migles

Izv. prof. dr. sc. Silvija Migles profesorica je na Katedri socijalnog nauka Crkve Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (KBF). Diplomirala je na Filozofsko-teološkom studiju KBF-a Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine, a 2011. godine obranila je na istom KBF-u doktorsku disertaciju s naslovom “Teološka misao Marijana Valkovića u razvoju crkvenog i društvenog života u Hrvatskoj”.

Od akad. god. 2008./2009. kontinuirano sudjeluje u izvođenju nastave na svim studijskim smjerovima KBF-a, a sudjelovala je u znanstveno-istraživačkim projektima prof. dr. sc. Stjepana Balobana: “Teološko fundiranje solidarnosti u hrvatskom društvu” (0203007) i “Supsidijarnost u hrvatskom društvu” (203-1941533-0732). Od 2016. godine suradnica je na znanstveno-istraživačkom projektu “Europsko istraživanje vrednota” (EVS-2017.), a u prosincu 2022. godine izabrana je za novu voditeljicu EVS projekta za Hrvatsku za naredno razdoblje. Od 2019. godine članica je Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve. Uz svoj znanstveno-teološki rad posebnu pozornost posvećuje promociji socijalnog nauka Crkve raznim aktivnostima u medijskom i javnom životu. U srpnju 2024. godine imenovana je pročelnicom Katedre socijalnog nauka Crkve KBF-a Sveučilišta u Zagrebu.