Nastavljajući govor o p. Boni Z. Šagiju u okviru njegova promicanja SNC, u ovo predblagdansko vrijeme bit će prigodno zajedno s njim istaknuti kako bi kršćansko nastojanje posvema trebalo biti usmjereno prema ostvarivanju mira. Šagi vjeruje u mir kao stanje koje je moguće postići na svim razinama. Iako o miru piše u kontekstu rata i poraća te zagovara pojam pravednoga rata u Hrvatskoj te u manjoj mjeri u kontekstu mira u svijetu i međureligioznoga dijaloga, mir je za Šagija teološka kategorija. Mir je dinamično stanje kao duhovna stvaralačka kvaliteta života ljudi u slobodi, poštovanju neotuđivih ljudskih prava, kulturnih, vjerskih i drugih posebnosti. Mir mora biti otvorena mogućnost za integralni razvoj svakoga pojedinog čovjeka, skupina ljudi, naroda, društva kao demokratski organizirane cjeline. „Mir u kršćanskom smislu je plod zrela prianjanja za istinu, pravdu i ljubav, jednom riječju: uz Krista koji je naš mir. U Kristu se vjernik motivira da tvori mir u odnosima s ljudima, svim stvorovima sve do općih, svemirskih i vječnih razmjera. Vjernik je zato stalno zauzet na izgradnji mira.“ U prethodnim Šagijevim riječima jasna je vizija konačnoga cilja, krajnja točka kojoj teži kršćanin kroz napredovanje u svojem istinskom kršćanskom angažmanu u Crkvi kao otajstvenoj stvarnosti, svijetu i osobnoj duhovnosti. Drugim riječima, mir za Šagija ima eshatološku i spasenjsku dimenziju.

Za napredovanje prema miru i rješavanju konflikata na svakoj razini potreban je prije svega dijalog te čovjekoljubivost i svijest da je čovjek čovjeku dar, mudrost i odgovornost u napretku. Put k miru Šagi prepoznaje jedino u dijalogu u istini, pravednosti i ljubavi. Ova je sintagma možda najučestaliji izraz koji je Šagi koristio u raznim kontekstima, posebice u zadnjem razdoblju života, no možemo je smatrati trajnom odrednicom i konstantom njegove misli, glavnom teološkom značajkom njegova rada. Ljubav u istini prema Šagiju predstavlja sintezu socijalnoga nauka Crkve, ona je bît kršćanstva i svega onoga što nam je Bog objavio po svome Sinu Isusu Kristu.

„Mir je novi svijet u kojem će se slobodan čovjek-stvaralac sa svim svojim težnjama vinuti do božanskoga stvaralačkog susreta, da spozna zajedničko u mnoštvu posebnoga, da zadivljeno spaja sve ljepote ljudske različitosti u Ljubav koja sve ujedinjuje i ne prestaje nikada (usp. 1Kor 13,8).“ Prema ovome je razvidno da mir kod Šagija između ostaloga ima i duhovnu te eshatološko-spasenjsku dimenziju koja je prisutna i ostvaruje se u teološkom izrazu „već sada – još ne“, kao ostvarenje kraljevstva Božjega već sada u ljudskoj konkretnosti, a ostvaruje se putem dijaloga na svim razinama ljudskoga života, u istini, ljubavi i pravednosti.

Dijalog pomirenja i pročišćavanja povijesnoga sjećanja, izlazak iz povijesnih zapetljaja, konflikata i kriza prema boljoj budućnosti ostaje trajna zadaća koju Šagi posebice ističe u hrvatskom društvenom kontekstu, ali mu daje i sveopću značajku. Šagi vjeruje da bez poštivanja razlika, svih povijesno stečenih identiteta, u istini, pravednosti, ljubavi i slobodi, neće biti mira. Dijalog nas mora voditi u međusobno prihvaćanje u uzajamnom poštovanju, miru i ljubavi koja seže sve do Boga. Od nas se traži ništa drugo nego evanđeoski autentična kršćanska religioznost. 

Nakon svega rečenoga usudili bismo se misliti da je dijalog u istini, ljubavi i pravednosti sredstvo za izgradnju civilizacije ljubavi, što bi Šagijevu misao upotpunjavalo teološkom idejom kojoj je posebno bio posvećen njegov brat Tomislav Janko Šagi-Bunić.

U središtu teološke ideje civilizacije ljubavi nalazi se poziv Crkvi i kršćanima da po Kristu, prepoznatom u baš svakom čovjeku, budu nositelji ljubavi u suvremenoj civilizaciji.  

Jednak je i Šagijev poziv za dijalog u istini, pravednosti i ljubavi, za izgradnju mira, svim ljudima, bez obzira na svjetonazorski pluralizam, koji se konkretizira u svakoj društvenoj, crkvenoj i međusobnoj svakodnevici, u osvještenju potrebe nužne promjene nepravednih društvenih, kulturalnih, političko-ekonomskih, međureligijskih i drugih odnosa u svijetu, a ponajviše kao neodgodiv imperativ utjecaja na divlji liberalizam kao filozofije današnjice onim cjelovitim, integralnim humanizmom u koji se ugrađuje i onaj istinski kršćanski humanizam. 

Maja Petranović, zamjenica je glavnog urednika Kršćanske sadašnjosti i glavna urednica Kršćanske obiteljske revije Kana. Diplomirala je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.