Na početku sustavnog proučavanja socijalnog nauka Crkve, rad se pojavljuje kao temeljna kategorija. Papa Lav XIII. u enciklici Rerum Novarum (1891) naglašava dostojanstvo radnika i rad kao ključni dio ljudskog dostojanstva. Također zagovara pravedne uvjete rada, uključujući pravednu plaću, pravo radnika na udruživanje u sindikate, razumno radno vrijeme, sigurnost na radu te zaštitu obiteljskog života radnika.

U kontekstu znakova vremena, izričito odbacuje shvaćanje rada kao robe kojom se trguje isključivo prema zakonima ponude i potražnje te promiče suradnju između radnika i poslodavaca, umjesto sukoba klasa.

Pitanje rada ni u suvremenom kontekstu ne gubi na važnosti. Papa Franjo naglašava da rad nije samo sredstvo za preživljavanje, nego i ključni proces osobnog rasta i razvoja.

Rad nije samo sredstvo za preživljavanje

U enciklici Laudato Si’ i drugim govorima ističe važnost pristupa stabilnom zaposlenju za sve ljude, te valorizaciju kreativnosti, razvoja talenata i socijalnih odnosa kroz rad. Naglašava da rad daje dostojanstvo čovjeku i da mora biti društveni prioritet, neovisno o ekonomskim pritiscima i interesima poslovnih subjekata, donosi America Magazine.

Međutim, društveni prioritet ne znači da čovjek mora i treba zapostaviti sve, sebe i svakoga poradi rada. Kompendij socijalnog nauka Crkve već u drugom broju ističe da je rad usmjeren na čovjekovo ostvarenje te da se njegova svrha najpotpunije rasvjetljuje unutar obitelji. Ukratko, čovjek ne radi samo za sebe, nego i za druge te se ostvaruje s drugima i za druge. „Rad je za čovjeka, a ne čovjek za rad“ (Kompendij, 272).  Plodovi rada trebaju omogućiti „razmjenu, odnose i susrete“ (Kompendij, 273).

Isto tako znamo iz biblijskog izvještaja da svatko zaslužuje odmor te da “Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote!” (Mk 2,27).

Vrijeme u prosincu možemo zamišljati kao produženo vrijeme subote

Vrijeme u prosincu možemo zamišljati kao produženo vrijeme subote u kojem bismo trebali uživati plodove rada te se posvetiti Bogu i drugim ljudima. Međutim, službeni podaci pokazuju da je razina općeg kriminaliteta u prosincu vrlo visoka i da prema kraju ima tendenciju rasta.

S druge strane, podatci koje iznosi NJAMHAA također pokazuju porast mentalnih bolesti i smanjenje životnog zadovoljstva. Ljudi su pod stresom zbog opterećenosti kupovinom savršenih poklona, a istovremeno razmišljaju o obiteljskim okupljanjima koja mogu biti neugodna zbog sukoba osobnosti i različitosti mišljenja, donosi HealthPartners.

Ovakvi podaci ukazuju na više društvenih obrazaca.

Prvo, mukotrpno radimo tijekom cijele godine. Rad nam je nešto urođeno, a podaci raznih istraživanja pokazuju da smo pod stresom kada ne radimo. To bi s jedne strane moglo značiti da smo radišni i vrijedni te da radimo kako bismo se ostvarili. Međutim, kad se pogleda stopa kriminala i uzroci stresa, vidimo da smo se možda izgubili u tom procesu. Navikli smo biti sa kolegama, a rodbina nam postaje strana, što je suprotno od onoga što promiče socijalni nauk Crkve.

Navikli smo biti sa kolegama, a rodbina nam postaje strana

Tu si moramo postaviti pitanje koliko nas zapravo prekomjeran rad tokom godine ostvaruje, a koliko osiromašuje, pogotovo kada uzmemo u obzir još jedan razlog za zabrinutost: anksioznost i stres tokom blagdanskog razdoblja, uzrokovani preopterećenostima poklonima i putovanjima, koji izazivaju veliki financijski udarac.

Ne bi li trebalo biti obrnuto? Ako smo zapostavili sve da bismo radili i stjecali, onda bi nam blagdani trebali biti nešto što ćemo obaviti rutinski, bez prevelikih pritisaka.

Zbog toga papa Lav XIV. u Dilexi te (broj 13) definira siromaštvo, pozivajući se na dokument Europske zajednice iz 1984. godine, prema kojem se siromašnima smatraju pojedinci, obitelji i skupine ljudi čiji su materijalni, kulturni i društveni resursi toliko oskudni da su isključeni iz minimalno prihvatljivog standarda života u državi članici u kojoj žive.

Stoga, siromaštvo nije isključivo povezano s ekonomskim nedostatkom. Ono može poprimiti različite oblike – socijalni, kulturni ili duhovni – što je, kako pokazuje suvremeni kontekst, posebno relevantno danas, iako se u ljudskoj percepciji siromaštvo često poistovjećuje s materijalnim nedostatkom.

Rad mora biti izvor nade i svjedočenja

Također, u svojoj katehezi, papa je istaknuo da rad mora biti izvor nade i svjedočenja. No, što se događa ako rad ne uključuje druge ljude? Što tada svjedočimo?

Pitanje koje se postavlja u modernom vremenu, kada usporedimo plodove i posljedice našega rada: Radimo li mi da bismo živjeli, ili živimo da bismo radili? U suvremenom društvu, gdje rad postaje gotovo obavezni odgovor na egzistencijalna pitanja, nužno je ponovno razmotriti ulogu rada u životima pojedinaca.

Ako rad gubi svoju temeljnu svrhu – osobnu izgradnju i izgradnju zajednice – tada postaje prazna aktivnost koja vodi u stres, anksioznost i mentalnu iscrpljenost.

Poziv Crkve da rad bude alat za osobno ostvarenje, društvenu solidarnost i izgradnju obitelji mora se konkretizirati kroz praksu koja nije samo usmjerena na ekonomske ciljeve, već i na integralni razvoj, na očuvanje ljudskog dostojanstva, međuljudskih odnosa i duhovne ravnoteže.

Blagdansko razdoblje, stoga, treba postati prostor za povratak temeljnim vrijednostima: obitelji, odmoru, zajedništvu i duhovnoj obnovi, a ne samo još jedno
opterećenje.

Dr. sc. Leonnel Radinski,

Dr. sc. Leonnel Radinski, tajnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije, diplomirao je 2018. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, na filozofsko-teološkom smjeru. Daljnje obrazovanje nastavio je na Papinskom sveučilištu Gregoriani u Rimu, gdje je 2019. godine započeo studij sociologije, a 2022. godine stekao licencijat iz tog područja. Godine 2025. obranio je doktorsku disertaciju iz sociologije na temu „Uloga obiteljskih rituala u prevladavanju stresnih događaja: Slučaj ispita zrelosti među mladima (18-19 godina) u gradovima Đakovo i Osijek“.