Alison Davis je osoba koja je proživjela bol, tugu, patnju, pa i želju za prekidom života, ali je spas pronašla u vjeri te je tijekom svoga života bila primjer svega što je navedeno u pismu Kongregacije za nauk vjere "Samaritanus bonus”, objavljenom u utorak 22. rujna, a u kojem se ističe da su eutanazija i potpomognuto samoubojstvo i dalje etički zabranjeni.
Alison Davis rođena je 1955. u Engleskoj s poremećajem u kralježnici zbog kojeg je od mlade dobi bila prikovana za invalidska kolica te od rođenja pati od mnogih bolesti poput hidrocefalusa, kronične opstruktivne plućne bolesti, artritisa i osteoporoze, piše Vatican News. Njeno fizičko stanje postalo je uzrokom koji je s vremenom oblikovao njeno unutarnje biće u osobu koja je potvrdila da “patnja, udio u patnji s našim Gospodinom, najveća je moguća privilegija u svijetu u kojem živimo.”
Patiti uz Krista najveća je privilegija na svijetu.
Iako rođena kršćanka kao tinejdžerica Alison je postala ateistkinja, a uz to je također zagovarala pravo na izbor te eutanaziju, međutim upoznavši se sa grupom koja je aktivno zagovarala pravo na život, ali i s katoličkom vjerom Alison je promijenila stavove. Nakon što joj se život “raspao” zbog bolesti i fizičke boli koje je proživljavala, ali i emocionalne patnje kada ju je suprug iznenada ostavio, Alison je 1991. godine postala katolkinjom. I nakon što se okrenula vjeri imala je dana kada je “priželjkivala smrt” te je nekoliko puta u životu pokušala izvršiti samoubojstvo. Međutim, kroz patnju i fizičke teškoće, usmjerila je napore u spoznaju o Božjem postojanju. Njena vjera je na kraju bila ono što joj je pomoglo da prihvati patnju, ali i da pronađe smisao.
Tijekom putovanja u Lurd Alison je pitala dr. Colina Hartea, koji je brinuo za nju od 1988. do njene smrti 2013., što znači ponuditi patnju? Colin je odgovorio kako “naša patnja može biti ponuđena kao molitva Bogu te ima svoju svrhu i vrijednost upravo na taj način.” Od tog trenutka Alison je dala svoju patnju Gospodinu, a to saznanje o vrijednosti njene patnje dalo joj je duhovnu snagu te smisao svoj patnji koju je proživjela.
“Moja patnja i sva patnja imaju svoju svrhu. A ujedinjenje moje patnje s onom Krista na križu i davanje te patnje Bogu na nebesima bio je način na koji sam pokazala svoju ljubav Isusu, ali i najjača molitva koju mogu ponuditi za sebe, za druge ljude i za sve koji pate. Zaista vjerujem da je individualna patnja udio u patnji Gospodinovoj, a prema tome i najveća moguća privilegija u svijetu u kojem živimo.”
Više o pismu “Smaritanus bonus” pročitajte ovdje: