"To je bio stup na uglu njegova kreveta. Bio je u svojoj sobi i svom krevetu. A najljepše je bilo to da je vrijeme pred njim pripadalo njemu. Scrooge bodro skoči iz kreveta. 'Neka u meni žive duhovi prošlosti, sadašnjosti i budućnosti'! klikne pun samopouzdanja.'Ono što sam vidio prošle noći ne mora se dogoditi, jer ja to još mogu spriječiti.'" (Božićna priča, Charles Dickens)
Poznati prizor “Božićne priče” Charlesa Dickensa ispunio je toplinom mnoga srca. O Ebenezeru Scroogeau čitale su generacije velikih i malih, a ovih božićnih dana taj su klasik mnogi roditelji zasigurno čitali i svojoj djeci. I nema za malene ljepše stvari na svijetu nego kad ih se ušuška u krevete i pokloni ono najdragocjenije – vlastito vrijeme i dobra priča.
Ponekad, ipak, toplinu doma i poznati krevet zamijeni onaj bolnički. Božićne blagdane i ove je godine u hrvatskim bolnicama provelo na stotine djece. Za neke, bolničko je liječenje tek povremena nužnost koja prati odrastanje, za druge boravak je dugotrajniji, pa i neizvjesniji. Najteže je u bolnici bez mame i tate, no i roditeljima je kada su ondje potrebno malo vedrine, predah i odmor.
Sve to, ali i toliko mnogo više od toga, unose u dječje bolničke sobe „tete i stričeki pričalice”. Pojave se na vratima, a kakva se čarolija dogodi nakon toga, ispričala nam je iz prve ruke predsjednica udruge “Smiješak za sve” Marijana Jergović.
Djeca nas rado primaju, a dio djece čeka nas već i na hodnicima. Vesele nam se, a mi im ne donosimo samo praznu riječ. Dajemo im zaista dio svoje mudrosti, znanja, ljubavi i duše. I to je ono što djeca osjete. Osjete našu autentičnost. Kod njih nema muljanja.
Neformalno prozvani „tete i stričeki pričalice”, volonteri okupljeni u udrugu “Smiješak za sve”, svoju su priču počeli u Rijeci još 2009. godine, ali su se proširili i na Zagreb. Trenutno ih je 230, a u glavnom gradu djeluju u u tri bolnice – na dječjim odjelima Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, Kliničkog bolničkog centra Zagreb, te u Dječjoj bolnici Srebrnjak.
„Volontiramo 365 dana u godini i po tome se razlikujemo od ostalih. Bilo sunce, kiša ili snijeg, Božić ili Nova godina, mi smo u bolnicama.”, kaže nam predsjednica Udruge Marijana Jergović.
Djeca im se posebno jako vesele u blagdansko vrijeme. „Radnima danima ipak se mnogo toga zbiva po bolnicama, no za djecu koja su ondje i za blagdane, ne događa se mnogo. Naš dolazak mnogo znači i roditeljima koji su također s djecom i po 24 sata dnevno”, dodaje.
U božićno vrijeme, osim volontera „pričalica”, već nekoliko godina u bolnice dovodimo i glumce iz Gavelle i Kazališta Komedija. Na taj način dodatno podignemo atmosferu i pokazujemo djeci koliko je nama, ali i drugima važno doći i biti uz njih.
A, biti uz najmlađe kada su najbolesniji, zahtijeva puno snage i prisebnosti, kako se ne bi prepustilo vlastitim emocijama. Volonteri ni s djecom ni roditeljima ne pričaju o bolesti i jedini im je zadatak vratiti djeci osmijeh. Velika je to odgovornost i za to imaju svu potrebnu podršku i pomoć, pa i nužnu edukaciju, koju Udruga organizira dva puta godišnje.
A, volonteri su potrebni stalno i zato se za čitanje priča djeci prijaviti može uvijek. Oni koji su već darovali svoje vrijeme čitajući djeci u bolnicama, svjedoče o nevjerojatnom iskustvu koje svakoga može obogatiti. U ovom suvremenom, užurbanom i otuđenom svijetu, smiješak djeteta ipak može biti najveća plaća, poručuju iz udruge „Smiješak za sve”.