Svetica, časna sestra, ugarsko - hrvatska princeza. Jedna od najvećih srednjovjekovnih mističarki toga vremena. Potpuno se posvetila Kristu, asketskom životu, služenju bolesnika i djelima milosrđa. Osobito je štovala svetu Euharistiju i Isusovu Muku.
Crkva danas slavi sv. Margaretu Ugarsku, kćerku ugarskog kralja Bele IV. Arpadovića. Rođena je 1242. godine i svoj kratki život, od 28 godina, provela je u samostanu kao dominikanka. Obavljala je obične svakodnevne poslove. Po ustrajnoj molitvi i sabranom razmatranju otajstava spasenja postala je velika mističarka srednjega vijeka. Umrla je na današnji dan 1270. godine u blizini Budima. Grob joj je na jednom budimskom otočiću na Dunavu. Mnogi se hodočasnici svetoj Margareti utječu za zagovor i posjećuju njezin grob. Odmah nakon smrti ljudi su je počeli štovati kao sveticu. Postupak za njezino proglašenje svetom započeo je godinu dana nakon smrti, a završen je kanonizacijom 1943. godine.
Danas slavimo i jednu od mučenica prvih kršćanskih vremena sv. Prisku, djevicu i mučenicu. Živjela je u Rimu, a kao i o većini tadašnjih mučenika, nemamo puno pouzdanih podataka. Zna se da je njezino štovanje u Rimu rašireno od starine. To je zapravo najjasnije svjedočenje o njezinu životu i mučeništvu u nasljedovanju Isusa Krista. Prema kršćanskoj predaji, Prisku je krstio sv. Petar kad je imala 13 godina. Svoju je kuću dala kršćanima za molitvu i druge potrebe. Mučeništvo je podnijela za vrijeme cara Tiberija, a u Rimu joj je posvećena jedna bazilika.