Početkom 20. stoljeća rimokatoličku crkvu Presvetoga Srca Isusova u Skoplju vodili su isusovci. Pater Franjo Jamreković vjernicima je često čitao pisma misionara iz Indije i Afrike te im pričao o misionarskom životu. To je odigralo veliku ulogu u donošenju odluke mlade Gonxha da ode u Indiju i svoj život posveti Bogu. Konačnu odluku da napusti Skoplje donijela je s 12 godina kada je primila poziv od Boga. No, tada nije znala da će dobiti i “poziv unutar poziva”.
Sv. Majka Terezija rođena je kao Agnes Gonxha Bojaxhiu 26. kolovoza 1910. u ulici Pop Kochina 14. Ta se ulica danas nalazi na glavnom trgu u Skoplju, glavnom gradu Makedonije. Bila je najmlađe dijete u obitelji. Najstarija sestra Aga rođena je 1904., a stariji brat Lazar 1907. Podaci o podrijetlu njezinoga oca i dalje su nejasni. Prema nekim je zapisima bio trgovac, a prema drugima pomoćnik u ljekarni. Bio je i član Gradskoga vijeća u Skoplju, gdje se isticao kao jedini katolik. Otac je umro 1919. Njezina majka Drana bila je domaćica i izuzetno religiozna žena. Ona je dolazila iz obitelji Bernaj iz Prizrena, a njezin je otac bio trgovac i vlasnik velikoga imanja.
Obitelj Bojaxhiu bila je bogata i imali su jedno temeljno pravilo – pomagati svima kojima je pomoć potrebna. Majka Drana bila je vrlo marljiva žena. Nakon smrti supruga, bavila se šivanjem i vezenjem kako bi osigurala siguran život svojoj djeci, piše na mrežnoj stranici Memorijalne kuće Majke Terezije.
Pisma misionara iz Indije i Afrike potaknula su je da svoj život posveti Bogu!
Govorilo se da je njezin otac odabrao staro, tursko ime Gonxha jer ono znači pupoljak ruže. U školu je krenula sa sedam godina. Prvo je pohađala katoličku školu “Presveto Srce Isusovo”, a zatim državnu školu. Prvu je pričest primila u istoj crkvi u Skoplju u kojoj je i krštena – i to samo dan nakon rođenja. Gonxha je svirala mandolinu i pjevala u zboru, glumila je u crkvenim i gradskim kazalištima, plesala, recitirala i pisala poeziju.
Početkom 20. stoljeća rimokatoličku crkvu Presvetoga Srca Isusova u Skoplju vodili su isusovci. Pater Franjo Jamreković vjernicima je često čitao pisma misionara iz Indije i Afrike te im pričao o misionarskom životu. To je odigralo veliku ulogu u donošenju odluke mlade Gonxha da ode u Indiju i svoj život posveti Bogu. Konačnu odluku da napusti Skoplje Gonxha je donijela s 12 godina kada je primila poziv od Boga.
Redovnički poziv kod sestara lorentinki
Sestre lorentinke pripadaju Institutu Blažene Djevice Marije i osnovala ih je 1609. Mary Ward u dobi od 24 godine. Mary Ward i djevojke, koje su se okupile oko nje, osnovale su prvu školu u općini St. Omeru (danas u Francuskoj) u kući koja još uvijek postoji, no sada je privatno vlasništvo.
Danas je zajednica sestara lorentinki uključena u razne oblike pastorala: provode programe za opismenjavanje, duhovno savjetuju, upravljaju skloništima za žene koju su beskućnice te sudjeluju u pokretima za uspostavu pravde i mira u svijetu. Sestre su aktivne na svim kontinentima, djeluju u više od 150 škola diljem svijeta i pružaju obrazovanje više od 70 tisuća učenika.
U dobi od osamnaest godina, Gonxha je – u želji da postane misionarka – napustila svoj dom i rodni grad Skoplje kako bi se pridružila sestrama lorentinkama u Dublinu, glavnom gradu Irske. Tamo je odabrala ime Terezija po svojoj zaštitnici sv. Tereziji iz Lisieuxa. U Dublinu je naučila engleski jezik kojim su se lorentinke služile u poučavanju školaraca u Indiji. Iako je njezin boravak u Dublinu bio kratak, sestre su je zapamtile kao “vrlo malu, stidljivu i tihu”.
Pjesma “Oproštaj” izvorno je napisana na hrvatskom jeziku!
U Indiju je brodom otišla 1. prosinca 1928. Tijekom tog je putovanja napisala pjesmu “Oproštaj”, izvorno napisanu na hrvatskom jeziku, u kojoj izražava svoja razmišljanja i osjećaje o svome rodnom gradu i obitelji te o dalekoj i nepoznatoj Indiji. Stiže u Kalkutu u Indiji 6. siječnja 1929. Dana 25. svibnja 1931. u gradu Darjeelingu dala je svoje prve zavjete kao sestra Terezija te započinje predavati vjeronauk i zemljopis u školi Svete Marije u Kalkuti.
Tijekom putovanja u Darjeeling 10. rujna 1946. prima “poziv unutar poziva” zbog kojeg napušta lorentinski samostan i počinje se brinuti za bolesne i siromašne. Majka Terezija sastavila je pravila za prvih dvanaest sestara koje su sačinjavale novu družbu – Misionarke ljubavi.
Na blagdan Gospe od krunice, 7. listopada 1950., Rim je odobrio pravila, a već 1965., dekretom Kongregacije za redovnike Decretum laudis, Misionarke ljubavi priznate su kao Družba sestara papinskog prava. Danas postoji više od pet tisuća aktivnih sestara u više od 137 država svijeta.