Godine Gospodnje, 1900., na svetkovinu Srca Isusova, 22. lipnja, hrvatska se mladež posvetila Presvetom Srcu Isusovu! Danas, sto i dvadeset godina od prve posvete, možemo se upitati jesmo li kroz prošla desetljeća skrbili o tom „drvcu“ što ga pisac 1910. spominje, jesmo li ga njegovali, zalijevali i trudili se da prolista i procvate plodom života? Čuje li se ispod njegove krošnje gromki poklik mladih Hrvata: Dušom tijelom vijek sam tvoj…?
Znamo li uopće da je hrvatska mladež zajedno sa svojim pastirima učinila nešto nesvakidašnje, jedinstveno u svijetu – posvetila se Srcu Isusovu i to samo godinu dana nakon što je papa Leon XIII. posvetio svijet Srcu Isusovu? Time su, na prijelazu iz 19. u 20 stoljeće, potvrdili svoju vjeru i odanost Kristu i njegovoj ljubavi koja najuvjerljivije progovara kroz njegovo probodeno Srce, kako to lijepo piše o. Božidar Nagy (usp. Stota obljetnica posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu 1900., Obnovljeni život (55) 2 (2000), str. 233-247).
O. Nagy, možda je jedan od rijetkih koji se zauzeo i zagovarao ideju da se ta posveta obnovi 2000. godine, o 100. obljetnici prve posvete, dok su o. Andrzej Wośko, svećenik Srca Isusova, dehonijanac, i Hrvatska dehonijanska mladež (HDM) s brojnim mladima koji su se tada odazvali na njihov poziv, providonosno učinili obnovu posvete u dva navrata: 2010. godine, prigodom pohoda relikvije sv. Margarete Marije Alacoque župi Trnovčica, kao i 2015. na svetkovinu Srca Isusova na svečanom euharistijskom slavlju koje je predvodio mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački. Gospodin se poslužio jednom malom zajednicom mladih posvećenoj Srcu Isusovu da se zaboravu ne prepusti čin predanja hrvatske mladosti Bogu i njegovu Srcu, obećanje vjernosti krsnomu savezu, istinama vjere te svetoj Crkvi i Kristovu namjesniku na zemlji, donosi portal Božje milosrđe.
Što se dogodilo 1900.?
Gorljivost, odlučnost, organiziranost, predanost želji posvetiti mladež Srcu Isusovu godine 1900. urodile su velikim plodom: 160.000 mladih posvetilo se Srcu Isusovu! Inicijativu za prvu posvetu dao je isusovac o. Antun Puntigam, tada na službi u Travniku. U tu svrhu ustanovljen je i poseban Odbor koji su činili svećenici, a kojim je predsjedao dr. Andrija Jagatić. Odbor upućuje Poziv hrvatskoj omladini da se uključi u posvetu. Odbor je obavijestio i sve hrvatske biskupe o inicijativi i zamolio ih da u svojim biskupijama osnuju odbore. Biskupi redom šalju svoj blagoslov i rado se uključuju i potiču svoje svećenike i mlade da provedu ovu zamisao u djelo: od zagrebačkog nadbiskupa Jurja Posilovića preko sarajevskog nadbiskupa Josipa Stadlera do đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera.
Odbor je obavijestio i tadašnju Zemaljsku vladu i zamolio ju za pokroviteljstvo nad ovom inicijativom, što je Vlada i učinila. Pripremajući se za posvetu započele su i druge akcije koje su, kako navodi o. Nagy „davale cijelom pothvatu značaj ozbiljnosti, vidljivosti, te javne potvrde svoga pristajanja uz Krista i njegovu ljubav.“ Nastala je tada i pjesma Do nebesa. Tekst je napisao 19-godišnji travnički sjemeništarac Petar Perica,a danas ju znaju i pjevaju svi Hrvati. Nije zaboravljena! Mladi su pristupili prikupljanju duhovnih darova i žrtava za Svetoga Oca, izradi zlatnoga srca kao i albuma s potpisima svih koji su pristupili posveti. U njemu su latinskim i hrvatskim jezikom ispisali i tekst posvete:
Mladež roda hrvatskoga, tog predziđa kršćanstva, u svetoj ovoj godini, na svršetku staroga i na osvitu novoga vijeka, Svetosti Tvojoj, Kristovu na zemlji Namjesniku nepogrešivomu, prostrta ponizno pred Tvojim nogama svečano obećaje, da će se pod barjakom Presvetog Srca Isusova hrabro i neustrašivo boriti za vjeru i za dom. U znak ove žrtve srca našega, evo Ti, Sveti Oče, zlatno srce predragoga Spasitelja našega, puno svakovrsnih duhovnih djela, koje na Tvoju nakanu i prema velikomu srcu Svetosti Tvoje žrtvovasmo Presvetom Srcu Isusovu. I potpisi ruku naših neka podaju vječnoj spomeni sve što obećasmo i učinismo. A da to izvesti uzmognemo, smjerno molimo očinski Tvoj blagoslov, zalog milosti nebeske za sebe, za svoje roditelje i odgojitelje te za sav narod hrvatski.
U Zagrebu, glavnom gradu Hrvata,
na blagdan Presvetoga Srca Isusova 1900.
2020.?
„Imajući u vidu brojne pozitivne plodove što ih je posveta ostavila u srcima mladih, nameće se pitanje: treba li taj događaj samo komemorirati člancima u tisku, ili bi to mogao biti pastoralni izazov Crkvi da nešto slično organizira za današnji naraštaj hrvatske mladeži”, pita se o. Nagy 2000.-te u već ranije spomenutom članku. Vjerujem da se u srcu svi slažemo: tom izazovu treba uvijek iznova odgovarati! Stoga pozivam i ovu generaciju mladih, da obnovi posvetu Srcu Isusovu o 120. obljetnici prve posvete… Možda je upravo svetkovina Srca Isusova dobra prigoda za to… Osobno ili u zajedništvu… Jer ovaj svijet treba Srce Isusovo, Njegovu milosrdnu ljubav, treba predanost i vjernost „krsnom savezu s Bogom“ kao i obnovu svetog pradjedovskog zavjeta vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi.
Svi koji se žele posvetiti Srcu Isusovu, a napose mladi, o 120. obljetnici prve posvete mogu to učiniti molitvom kojom se obnova izvršila 2000., 2010. te 2015. godine.
Gospodine Isuse Kriste, zahvaljujem Ti za sve darove koje si mi dao: za dar života i zdravlja, za milost vjere i dar pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Danas se posvećujem Tvome Božanskom Srcu. Ovim činom najprije ispovijedam i potvrđujem svoju kršćansku vjeru i svoje opredjeljenje za Tebe; potvrđujem svoje prihvaćanje svih katoličkih istina vjere kako nas uči sveta Crkva u kojoj si mi dao milost da sam rođen/rođena i odrastao/odrasla. Potvrđujem svoj krsni savez s Tobom i svoju odluku da po njemu živim. Priznajem Te svojim Gospodarom i Kraljem. Izjavljujem da ćeš mi od sada Ti sa ljubavlju Tvoga Božanskog Srca biti najviša vrijednost moga života koju primam u svoje biće. Pomozi mi da mogu živjeti dostojno Tvoje ljubavi i da njome usrećujem svoje bližnje. Slijedeći primjer brojnih tisuća hrvatskih mladića i djevojaka koji su se prije stotinu i dvadeset godina posvetili Tvome Presvetom Srcu i ja zajedno s njima ispovijedam i kličem: »Dušom tijelom vijek sam Tvoj/Tvoja…«, hoću biti i ostati, sada i uvijeke! Amen.