Danas slavimo blagdan sv. Ivana Krstitelja de Rossija, svećenika koji je jobovskom strpljivošću ustrajao do postizanja svećeničkoga reda. Strpljivost je nakon toga vježbao u vjernom služenju zbog bolesti epilepsije koja ga je odmalena mučila. Rođen je 1698. godine u blizini Genove, a s trinaest godina došao je u Rim k svom rođaku Lorenzu, kanoniku zborne crkve Santa Maria. Najprije je studirao književnost, potom i filozofiju iz koje je doktorirao. Zbog bolesti je morao mijenjati različite rimske kolegije gdje se pripravljao za svećeništvo.

Nakon ređenja posvetio se propovijedanju i ispovijedanju. U tome je bio vrlo dobar, pa je ispred njegove ispovjedaonice uvijek bio dugačak red pokornika. Rado je pomagao siromahe i bolesnike, jer je i sam bio bolestan. Vjernici u Rimu i okolici u njemu su gledali svetog čovjeka. Tijekom 50 godina ustrajno je skrbio za svratište sv. Gale u kojem je počeo raditi još kao klerik. Uspio je posve obnoviti i učiniti djelotvornijom materijalnu stranu te dobrotvorne ustanove. Po uzoru na svratište sv. Gale za muškarce, sv. Ivan Krstitelj utemeljio je i svratište za žene i posvetio ga sv. Alojziju. Ta ustanova još i danas vrši svoj zadatak. Utemeljio je mnoge ustanove za napuštenu djecu te promicao dobrovoljni rad i pobožne udruge.

Sveti Ivan Krstitelj de Rossi umro je na današnji dan 1764. godine. Blaženim ga je proglasio papa Pio IX., a svetim papa Leon XIII., i to na blagdan Bezgrešne 1881. godine. Njegove su relikvije dugo počivale u crkvi Santissima Trinità dei Pelegrini, na podnožju njemu posvećenog oltara. U vrijeme pontifikata Pavla VI., ovom je svecu podignuta velika župna crkva u koju su 23. svibnja 1965. godine prenesene njegove relikvije. Zaštitnik je i zagovornik kod bolesti epilepsije. Posvećena su mu mnoga naselja, župe i crkve širom Italije i svijeta.

Neka nam zagovor ovog velikog sveca bude na pomoći.