Ravnateljica zagrebačke Klinike za infektivne bolesti dr. Alemka Markotić za Katolički tjednik govorila je o borbi s koronavirusom.

Bilo bi potrebno nekoliko stranica samo za ispisivanje referenci koje ima prof. Markotić. Navedene su samo one najvažnije. Redovita je profesorica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, pročelnica Zavoda za urogenitalne infekcije te voditeljica Znanstvene jedinice kao i Laboratorija za 3. stupanj biosigurnosti. Članica suradnica je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1989., magistrirala na području medicinske mikrobiologije i parazitologije 1996. te doktorirala infektivne bolesti 1999. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Specijalist je infektologije i kliničke imunologije.

Dr. Markotić je za svoja istraživanja dobila sedam nacionalnih i devet međunarodnih nagrada te objavila 98 recenziranih radova.

Predavač je na poslijediplomskim studijima na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, Zagrebu, i Studiju forenzike u Splitu gdje je voditeljica predmeta bioterorizam. Članica je Vijeća Međunarodnog društva za hantaviruse, te nekoliko nacionalnih i međunarodnih društava u oblasti imunologije i zaraznih bolesti.

Poštovana dr. Markotić, što je to epidemija i možemo li epidemijom nazvati situaciju u kojoj veliki broj ljudi umre s virusom, ali ne od njega izravno, dok s druge strane većina zaraženih nema nikakve simptome?

Epidemija je kada imate veći broj inficiranih ljudi. Različiti su podatci za proglašavanje epidemije s obzirom na vrstu mikroorganizama ili broju zaraženih ljudi. Da, imamo epidemiju. Zapravo imamo panedmiju što znači da je infekcija zahvatila nekoliko kontinenata.

Čuli smo i prigovore da više uništavamo ekonomiju, nego što je virus opasan. Koliko je ljudski tražiti normalizaciju stanja tvrdeći kako virus napada “samo” stare osobe?

Naš odgovor ovisi o tomu podržavamo li kulturu života ili kulturu smrti. Mislim da se cijeli svijet odlučio kako mu je život svakog čovjeka dragocjen. Mjere restrikcije su spasile brojne živote i pored toga jako je puno ljudi umrlo. Mislim da je to jednostavan odgovor. Ne znam zašto bi nekomu bilo svejedno da bilo tko umre. Znamo da svaki čovjek ima ljudsko pravo na život i dostojanstvo. Prijašnji su sustavi koji su, hvala Bogu, prestali postojati govorili da ova ili ona kasta ljudi ili ova ili ona starosna skupina ljudi ne treba živjeti.

Mislim da smo na civilizacijskoj razini kad takvi komentari ne bi smjeli postojati.

Možete li ocijeniti kako su na novonastalu situaciju odgovorile Hrvatska i BiH? Je li nešto moglo biti drugačije ili pametnije urađeno?

Situaciju u Hrvatskoj poznajem i sudjelujem u tim mjerama i naporima da se epidemija zaustavi. Gledajući sadašnju situaciju i brojeve, mislim kako smo iznimno uspješno to napravili. Ne samo zato što mi tako mislimo, nego što dobivamo pohvale od drugih zemalja i različitih institucija koje prate borbu s novim koronavirusom diljem svijeta.

Što se BiH tiče, stalno sam u kontaktu s kolegama i prijateljima. Međutim, ne mogu do kraja ocijeniti mjere, a postoje i različite nadležnosti te je kompleksnija situacija tako da ne bih mogla procijeniti je li se još nešto moglo učiniti.

Odgovor medicinske struke, države te Katoličke Crkve na novonastalu situaciju smo vidjeli. Kakav bi trebao biti osobni odgovor pojedinca vjernika u svemu ovome? Je li realno i potrebno biti mnogo uplašen?

Normalni ljudski odgovor je da se uplaši nečeg novog i opasnog što može uništiti njegov život ili živote njemu bliskih ljudi. Reakcija normalne doze straha i opreza je nešto što je dobro. Međutim, ne smije biti panike i iracionalnih reakcija kao rezultat straha.

U tom kontekstu mislim da se trebaju razmjenjivati iskustva i ovo što vi iz medija radite je dobro, kao što je slanje informacija i savjeta… najgore je kad je tišina i kad ljudi ne znaju što činiti.

Pojedina istraživanja govore da bi epidemija mogla utihnuti na ljeto, te da na jesen možemo očekivati njezin povratak… Može li se dati točan odgovor na to pitanje?

Ne može se točno dati odgovor. Budući da se radi o kapljičnoj bolesti, moguće je da bi se mogla situacija javiti i pojačati na jesen jer je to i sezona kad se ovakve bolesti pojačavaju. Ako virus ostane u populaciji u cirkulaciji, onda je to izvjesno, a ako se uspije izgubiti, onda nije.

Bojim se da prema zamahu koji ima u cijelom svijetu, bolest možemo očekivati na jesen.

Iz dosadašnjih nastupa epidemiologa zaključili smo da postoje različita mišljenja među kolegama… Zašto je to tako?

To je normalna pojava. U svim strukama postoje različita mišljenja i to je put kako se dolazi do istine. Bitno je da svatko promišlja, propituje i ima svoje razloge ili vizije kako bi se nešto trebalo riješiti. Onda je najlakše izvući ono što je točno.

Završili ste medicinski fakultet, magistrirali na području mikrobiologije i parazitologije i doktorirali na području infektivnih bolesti. Recite nam zašto ste izabrali baš to područje specijalizacije?

Infektivne bolesti sam izabrala na studiju kao nešto što me zainteresiralo. Jedna profesorica me privukla svojim predavanjima i tako sam se počela zanimati. Ona me je uvela u svijet virusa i onda sam vidjela koliko su oni zanimljivi i nepredvidivi, a to se sada i dokazuje. Oni su velik izazov i tu je velika mogućnost istraživanja. Ja sam uvijek željela biti i liječnik i znanstvenik, a to polje nudi mogućnost istraživanja.

Nažalost, samo se u ovakvim situacijama vidi koliko su epidemiolozi bitni. Našim pravodobnim djelovanjem, izoliranjem zaraženih te onih koji su bili u kontaktu sa zaraženim smanjili smo mogućnost daljnje zaraze.

Ja sam u Sarajevu imala dobre učitelje koji su rješavali različite epidemije u BiH poslije Drugog svjetskog rata. Zahvaljujući tim našim učiteljima, koji su nas podučavali koliko su jednostavne i obične epidemiološke mjere važne za suzbijanje epidemija, mislim da dobro stojimo. Zapravo to je jedan od razloga što smo na ovim prostorima dosta uspješni u borbi s virusom.

U svojoj ste se karijeri susretali s raznim bolestima. Koronavirus je preuzeo primat u medijima i svakodnevnom govoru… Možete li nam reći postoje li opasnije bolesti od korone za koje ljudi ne znaju, a postoji mogućnost njihova širenja?

Postoje sigurno oni mikroorganizmi koje nismo otkrili. Kontinuirano se svake godine pojavljuju dvije-tri bolesti. One ne moraju uvijek biti jako opasne i smrtonosne, međutim, mogu vremenom različitim demografskim, ekološkim, ekonomskim i drugim promjenama postati opasne. Također, mogu promijeniti svoj genetski sadržaj i slično.

Opasne bolesti koje postoje i koje smo dokazali danas su npr. ebola. Nažalost, svijet je gluh dok ne dođe pred njegovo dvorište.

Tako ebola, koja ima 80% smrtnosti, nije bila zanimljiva razvijenom svijetu dok prije nekoliko godina nije pokazala mogućnost širenja i u druge zemlje. Zato sada imamo i neke lijekove i cjepivo. Puno je takvih bolesti koje se ignoriraju. Mikroorganizmi su tu, oni čekaju svoju prigodu i ne smije ih se podcjenjivati.

Australija traži međunarodnu istragu u vezi s koronavirusom… Čini se da otpočetka situacija nije transparentno vođena?

Slušam to i ne mogu komentirati. Mogu znati samo javno dostupne informacije iz Kine. Mislim da je dobra stvar bila u tome što je 12. siječnja Kina uspjela izolirati virus tako da je to bio uvjet za stvaranje prvog dijagnostičkog testa koji je omogućio svima nama u svijetu moći detektirati i raditi dijagnostiku.

Puno važnih informacija je došlo te smo se mi u svijetu mogli informirati. Mislim da su nam pomogli kupiti vrijeme što su napravili karantenu u Wuhanu da se mi pripremimo. Jedan dio svijeta je podcijenio ovu opasnost, bagatelizirao i ignorirao je te se nije vratilo dobro.

Kakva je budućnost što se tiče globaliziranog svijeta u kontekstu epidemija sličnih ovoj, i što kao vodeći epidemiolog savjetujete ljudima?

Mislim da su ljudi naučili neke stvari kao što je bolja osobna higijena i socijalna distanca koja je inače dobra za smanjenje različitih zaraznih bolesti, ne samo koronavirusa. Iz ovoga će proizići neke dobre lekcije koje, ako se usvoje, i drugdje u životu mogu biti samo pozitivne.

Ne moramo u redovima stajati jedni drugima na leđima i puhati za vratovima kad se možemo razmaknuti. To su mjere koje su dobre na duge staze.

Ljudima savjetujem da drže socijalnu, ali ne i ljudsku distancu. Savjetujem pozornost na higijenu i slušanje epidemiologa i ostalih stručnjaka koji su uključeni u savladavanje ove epidemije. Ne podcjenjujte ovu bolest i ovaj virus jer ako nisu iskusili onaj najgori scenarij u Italiji i Španjolskoj, ne mogu ni zamisliti koji to užas može biti.

Ne treba podcjenjivati ni ovu niti bilo koju drugu zaraznu bolest. Budimo pametni, budimo racionalni! Čuvajmo sebe i one oko sebe!