Ivo Frangeš, Pavel Car, Alen Hertel i Zoran Malnar su unazad tri godine, manje više svi, dio velike ekipe koja radi na obnovi zagrebačke katedrale za koju su nam njihove kolege građevinari rekli da je sada s potresom obnova – na žalost – ‘vraćena unazad za 15 godina’.

Alpinisti sa zagrebačke katedrale (Foto: Facebook)

Njihov glasnogovornik ovaj put za potrebe hrvatskih medija – preciznije rečeno Hrvatske katoličke mreže – bio je Zoran koji ih je i okupio, a s ovakvim tipom posla bavi se profesionalno unazad desetak godina. I uživa zaista u svemu, posvjedočio nam je to i riječima i govorom tijela nakon što smo ga nakratko odvojili od posla i razgovarali u sjeni katedrale i stabala u parku do kojeg su smjestili skinuti 12-metarski dio sjevernog zvonika i svatko ga može vidjeti.

Zvonik nakon skidanja vrha, pogled prema nebu (Foto: Facebook)

“Trenutno ne radimo na katedrali, nego radimo jedan prihvat za dizalicu tako da jednu malu skelu sastavljamo”, rekao je za HKM i objasnio da se alpinizmom bave u slobodno vrijeme makar za to zadnje imaju sve manje i manje vremena. Rijetki su vikendi kada mogu negdje otići. Na katedrali povremeno rade na nekim sanacijama, radovima, skelama, a ovo zadnje bilo je naravno neponovljivo i jedinstveno.
“Uobičajeno nam je da se nalazimo na velikim visinama, ali opet s druge strane ovo je bio specifičan projekt i dosta je dugo trajao; od poslova samih inženjera koji su imali neke svoje ideje koje smo mi morali realizirati pa do jako puno priprema koje je trebalo najprije obaviti uoči penjanja i skidanja vrha zvonika.”

HKM-ov sugovornik alpinist Zoran Malnar (Foto: HKM)

Pun su radili i na stabilizaciji samog tornja, ali to ljudima nije bilo vidljivo jer se taj dio obavljao u tornju. Petak je bio samo finalan čin gdje su oči javnosti bile uperene u nas, kaže Malnar. Složio se da nakon tog dana imaju jako puno novih znanja i iskustva.
“Svaki naš projekt je specifičan na svoj način i nikada nam se nisu dogodila dva slična projekta, a ovaj je specifičan po tome što se četrdesetak ljudi iz različitih profesija okupilo i sudjelovalo u njemu; od Hrvatske vojske, inženjera, statičara, dizaličara i nas alpinista te je tu bila potrebna jedna prava koordinacija”, objašnjava on.
Hrvatska vojska je – podsjeća – odradila stvarno veliki dio posla, dečke je stoga i pohvalio u ovoj prilici razgovora za HKR, jer oni nisu navikli raditi svaki dan u takvim uvjetima, na nekih stotinjak metara visoko u zraku, no izvanredno dobro su izvršili svoj posao i pokazalo se da su svi u toj karici jasno dali do znanja kako vrlo točno znaju tko i što radi.

“I stvarno sam ponosan na sve ljude koji su radili u ovome projektu skidanja sjevernog tornja”, naglašava ovaj mladi Zagrepčanin, dodajući da se njegovi dečki, alpinisti, svaki dan susreću s takvom vrstom posla i svatko od njih zna točno svoje obveze i zadatke. Tu Zoran nije trebao puno riječi, a ostatak ekipe se brzo priviknuo na visinske uvjete jer vojnici su ipak snalažljivi i oni se prije ili kasnije prilagode svemu i svakoj novoj situaciji.

(Foto: Facebook)

Priznaje da u konkretnome poslu odvajanja i skidanja vrha katedrale ništa nije bilo toliko teško i zahtjevno, koliko ono – već rečeno – usklađivanje tolikog broja ljudi na jednome poslu. Svatko precizno mora znati svoj dio posla, a to stvara pritisak “jer znate da morate točno odraditi što se od vas traži u točnom vremenskom roku i da sve mora proći u redu”.
Što se tiče samog alpinizma Malnar nam kaže da nije obišao neke poznate vrhove. Većinom je to neko penjanje. Dosta je često u Sloveniji jer se voli baviti skijanjem s planinskih vrhova tkz. ‘free ride’. “To mi je i gušt i relativno blizu i ne iziskuje puno vremena.”

Vratili smo se na zagrebačku katedralu: “Ljudima možda na prvi pogled tako ne izgleda, ali onima koji se ovim poslom profesionalno bave uvjeti rada su daleko sigurniji od bilo kakvog slobodnog penjanja jer tu se ipak mora ispoštovati više sigurnosnih standarda.”
Postoji duplo sigurnosno uže, na primjer, u slučaju da se s glavnim nešto dogodi, pa se ono mora prerezati, te uvijek ostanete visjeti na ‘back up’ sigurnosnom užetu. Toga u alpinizmu nema. Tamo je samo jedno uže. I ovo je vrlo važno reći: Mi alpinisti jesmo malčice ‘pomaknuti’ na neki svoj način, ali prvenstveno smo ljudi koji su iznimno snalažljivi.

(Foto: Facebook)

“Znači, njih stavite u bilo koji prostor, oni će se priviknuti i opstati. I uvijek će se snaći. Dobri će biti i u improvizaciji, tako da na svaki problem na koji naiđu, pokušat će ga riješiti na najbolji mogući način”, pojašnjava dalje Zoran Malnar, ‘alpinist sa zagrebačke katedrale’, te u odgovoru na pitanje – stojeći na vrhovima katedrale je li čovjek ‘prisiljen’ više razmišljati o Bogu – odgovora:
“Možda podsvjesno – da. No, dok radimo tako neke zahtjevne projekte nemate baš puno ostalih stvari za misliti. U tom trenutku za mene postoji samo zadatak koji treba obaviti. Na to je usmjeren sav fokus i uokolo ništa drugo ne postoji. Isključivo je sve usmjereno na to da se što brže, što bolje i naravno što sigurnije obavi dati posao.”
I u zaključku uoči povratka svojim obvezama, pak, ovo nam je sugovornik priznao: “Zadovoljstvo je sigurno raditi na ovakvome projektu. Ipak je to zagrebačka katedrala i ima svoje povijesno značenje. Dosta je ljudi pratilo naš posao, u zadnjem,  i u prijenosu uživo pa mogu reći da je svakako sve to jedno pravo zadovoljstvo. Ali nama je i svaki dan zadovoljstvo raditi svoj posao jer je toliko težak da – jednostavno – ako ga ne volite ne možete ga raditi.”

Na dobro obavljenom poslu čestitao im je i kardinal Josip Bozanić

Na kraju smo Zoranu Malnaru u ime svih slušatelja HKR-a i čitatelja HKM-a zaželjeli dobar povratak u visine i neka pozdravi svoje ‘penjače sa zagrebačke katedrale’ Ivu, Pavela i Alena.
Snimku čitavoga razgovora poslušajte u prilogu: