“U drugu vazmenu nedjelju proslavili smo svečano, doduše na neobičan način bez euharistijskog slavlja u našim crkvama, Nedjelju Božjega milosrđa… Povod je to mom pokušaju razjasniti zašto otajstvo Boga koji je bogat milosrđem i dobrotom treba ispravno i imenovati – Božje milosrđe!”, piše Jelena Vuković, tajnica Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa. Njeno promišljanje prenosimo u cijelosti.

Povijest jednog “lutanja”…

Poteškoće na koje je naišla pobožnost u čast Božjega milosrđa po porukama koje je Milosrdni Isus posredovao po sv. Faustini, od kojih je najveća bila zabrana širenja štovanja od 1959. do ukinuća te Odluke 1978., potpisom kardinala Franje Šepera, tadašnjeg predsjedatelja Kongregacije za nauk vjere, zatekle su i širenje štovanja Božjega milosrđa u Hrvatskoj… Kako često biva, širenje pobožnosti krenulo je iz “baze”, iz puka… Susret s objavama, žarka želja učiniti da se što prije proširi moljenje krunice i Isusovih objava sv. Faustini dovele su do velikog, usuđujem se reći, nereda… Pojavile su se brojne verzije krunice koju je Isus izdiktirao sv. Faustini, brojni potpisi pod sliku, također i brojne slike Milosrdnog Isusa bez nužnog potpisa Isuse, uzdam se u tebe, kao i naziv božansko milosrđe za čitavu pobožnost i sve što je uz nju vezano…

Koordinacija štovatelja Božjega milosrđa – 2012.

Bio je to razlog što su se 2012. u Koordinaciju štovatelja Božjega milosrđa (prvotno nazvana Koordinacija pokreta, zajednica i udruga štovatelja Božjega milosrđa) okupile brojne zajednice, pokreti i udruge, kao i pojedinci koji su njegovali pobožnost u čast Božjeg milosrđa – iz cijele Hrvatske, sa svojim duhovnicima. Spomenimo neke: vlč. Marin Knežević, tadašnji duhovnik Pokreta Božanskog milosrđa, Ovčara, fra Smiljan Kožul OFM, duhovnik Pokreta krunice za obraćenje i mir, Zagreb, o. Andrzej Wośko SCJ, duhovnik zajednice Faustinum – štovatelja Božjeg milosrđa, Trnovčica, fra Tomislav Cvetko, koji je postao i koordinatorom Koordinacije, a bile su tu i sestre Milosrdnog Isusa iz Pule…

Prvi zajednički zadatak i cilj Koordinacije bio je ujednačavanje molitava i pojmovlja za štovanje Božjega milosrđa na hrvatskom jeziku. Bio je to gorući problem jer se do tada štovanje širilo u mnoštvo verzija i načina, po principu “kakav kraj, takav i običaj”. Od ideje do realizacije prošle su dvije godine ustrajnog rada (vraćanje na izvornik, prijevod molitava s poljskog jezika, savjetovanje s jezičnim stručnjacima i teolozima) koji je uspješno i okončan 2014. godine. Tada su molitve za štovanje Božjeg milosrđa (krunica i Zazivi) dobile imprimatur Hrvatske biskupske konferencije (HBK, 29. siječnja 2014., br. 79/2014.). Drugi korak u tom usklađivanju i ujednačavanju bio je i (novi) prijevod Dnevnika s. Faustine Kowalske, ovaj put s izvornika, dakle s poljskog jezika, pa je objavom prijevoda 2016. godine u nakladi Družbe svećenika Srca Isusova, dehonijanaca, zaokružena jedna vrlo važna cjelina kad je u pitanju štovanje Božjega milosrđa. Prema ugovornoj obvezi prema Družbi sestara Naše Gospe od Milosrđa iz Krakova, Dnevnik je dobio i imprimatur za hrvatsko izdanje (Nadbiskupski duhovni stol, Zagreb, br. 2777/2015., Zagreb, 18. prosinca 2015.).

Tako je zaživjela ideja o nacionalnom susretu štovatelja Božjega milosrđa.

Drugi zajednički zadatak i cilj koji si je Koordinacija zadala bio je redovito godišnje okupiti štovatelje Božjega milosrđa iz Hrvatske pa i šire. Tako je zaživjela ideja o nacionalnom susretu štovatelja Božjega milosrđa. Od 2013. do danas održano je ukupno šest nacionalnih susreta: prvi 5. listopada 2013. u Zagrebu, potom u Puli, a sljedeća četiri u Mariji Bistrici, marijanskom nacionalnom svetištu. Svaki je susret predvodio neki od biskupa: mons. Ivan Šaško, mons. Dražen Kutleša, mons. Mijo Gorski, mons. Vlado Košić, mons. Josip Mrzljak i posljednji u listopadu 2019. mons. Franjo Komarica, banjolučki biskup. Susret se od 2016. redovito održava u treću subotu u mjesecu listopadu (pred blagdan sv. Ivana Pavla II.) u Mariji Bistrici….

“Božje” ili “božansko”?….

Ukratko: Božje! A zašto?

1. Na hrvatskom jeziku bilo bi uputno za ovu pobožnost i sve što je uz nju vezano (oblici štovanja) koristiti pojam Božje milosrđe (kao terminus technicus). Tako su odobrili i biskupi, tj. Hrvatska biskupska konferencija dajući imprimatur na molitve za štovanje Božjega milosrđa 2014. godine.

2. Pojasnimo, ovdje je riječ o svojini: čije je milosrđe? – Božje, a ne kakvo je milosrđe?: “božansko“… Kao što se služimo sintagmom Božja riječ (Riječ Božja) – u značenju – Bog, tako je potrebno služiti se sintagmom Božje milosrđe, jer također označava Boga…

3. Božje milosrđe (Bog) može biti, kao što se u Dnevniku sv. Faustine često može naći: „sveto“, “neizmjerno”, “bezgranično”, “veliko”, „neshvatljivo“, „neizrecivo“, „neiscrpivo“…; može i biti “božansko” te “božanstveno”, ali ga u tom obliku nijednom ne nalazimo u Dnevniku sv. Faustine…. Dakle to su pridjevi kojima se opisuje otajstvo Božjega milosrđa, tj. samoga Boga.

4. Nadalje, u Svetom pismu često nailazimo na pojam Božje milosrđe (npr. Rim 12, 1 “Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim…..”)… ili primjerice u Časoslovu, knjiga IV, str. 856 (Psaltir IV tjedna) uz Psalam 103 (102) stoji odrednica “Pjesan Božjem milosrđu”… Nadalje, u Dodatku Rimskom misalu (Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1996.) koji je priredilo Liturgijsko vijeće HBK, odobrila Hrvatska biskupska konferencija na 9. plenarnom zasjedanju 12. – 14. ožujka 1996., a potvrdio Zbor za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, nalazimo obrazac za Zavjetnu misu o Božjem milosrđu…

5. U izvorniku na poljskom jeziku Dnevnika sv. Faustine u kojem Svetica bilježi objavu otajstva Božjega milosrđa stoji: Miłosierdzie Boże – Božje milosrđe i kroz čitav Dnevnik koristi isključivo pojam Miłosierdzie Boże. Uz sam naziv Dzienniczek (hrv. „Dnevnik“), stoji naslov: Miłosierdzie Bože w duszy mojoj što u prijevodu znači: Božje milosrđe u mojoj duši (usp. Święta s. M. Faustyna Kowalska, Dzienniczek. Miłosierdzie Bože w duszy mojoj, Zgromadzenie Sióstr Matki Bożej Miłosierdzia, 1981., Varšava).

6. Pojam božansko milosrđe uvukao se uslijed prijevoda s romanskih i germanskih jezika… Tako primjerice Talijani (slično kao i Francuzi) za pobožnost u cjelini kažu Divina misericordia, pa ipak u Zazivima Božjemu milosrđu, svaki zaziv počinju kao što treba – jer se molitelj obraća Božjemu milosrđu – Misericordia di Dio…

7. I za zaključak iz propovijedi mons. Ivana Šaška održanoj na Nedjelju Božjega milosrđa u Trnovčici, 12. travnja 2015. godine (Ljubite jedni druge, 2016, str. 11-13):

“S druge strane, radi se o milosrđu koje je Božje. To nije ljudska mjera koja bi se proglasila božanskom. Jer lako vidimo ljude koji su ganuti načinom na koji Isus oprašta grijehe, ali osjećamo kako je teško oprostiti, kada se nama nanosi nepravda. I brzo uviđamo da Božje milosrđe treba svakomu čovjeku. Treba nam pogled kojim je Isus pogledao Petra u vrtu Velikoga svećenika i susret kojim mu je vratio povjerenje. U svakoj krunici izgovaramo molitvu za one „kojima je najpotrebnije Božje milosrđe“. To je trajna molitva Crkve.”