“Krunica Hrvata svega svijeta, u ovim svima nama teškim i nikad i nikome doživljenim vremenima pokazuje kako mi kao narod imamo u genima zapisano: i kad su bezizlazne situacije, nama to nisu; i kad je teško i najteže, jedino i najbolje naše oružje jest molitva, osobna i zajednička. Moliti krunicu s tisućama sunarodnjaka u Domovini i po svijetu jest i milost i snaga. Biti dio molitvenog lanca kojim povezujemo i opasujemo cijeli svijet, naš je skromni doprinos i molitva svemogućem Bogu da nam, zagovorom, nebeske Majke, jer je Ona fidelissima advocata Croatie, prosvijetli pameti srca i izvuče nas iz opasnosti u kojoj se nalazimo. Prebirući zrnca krunice u svojim rukama, a još više u svome srcu, stojimo na braniku naših pradjedova koji su znali odakle će nam doći pomoć. Ona je božanska, istinska i snažna. I ako nam je snažno pouzdanje, a naše molitve duboko iskrene i istinske, onda nema te sile koja nam može biti nepremostiva na putu.

S Bogom možemo sve: nadvladati svoje strahove, popraviti se, mijenjati sebe i svijet, biti bolji ljudi, nalaziti izgubljeni smisao našeg postojanja.

I kad imamo to pouzdanje u nebesku zaštitu, pomoć i snagu, ne bojmo se navala zloga, ni svih strahova i neizvjesnosti koji nas okružuju i prijete nam. S Bogom možemo sve: nadvladati svoje strahove, popraviti se, mijenjati sebe i svijet, biti bolji ljudi, nalaziti izgubljeni smisao našeg postojanja. S Njim doista možemo sve. Ustrajmo na tom putu i budimo sigurni u uspjeh i procvat nas, naših obitelji, društva u kojem živimo, naše domovine i svega onoga što u srcu kao sveto nosimo i živimo!

Hrvatska katolička misija, zajednica koja okuplja oko 20.000 Hrvata, nastoji u ovom glavnom gradu svih, u ovoj nadasve multikulturalnoj, multinacionalnoj, multirasnoj, multikonfesionalnoj sredini sačuvati svjetlo katoličke i hrvatske pripadnosti. Kao da su Kristove riječi: ‘Ne boj se, malo stado!’ pisane nama. To i jest dijaspora u svom iskonu. Zato imamo posebno naglašen osjećaj za očuvanje svog jezika, nacionalne pripadnosti, identiteta, svoje katoličke vjere. Stotine djece i mladih čuvaju svoje hrvatsko i katoličko ‘Ja’ kroz razne aktivnosti naše zajednice. Vjeronauk, zborovi, folklor,… samo su dio naših aktivnosti.

Naše misijske prostorije i crkve u kojima slavimo svetu misu, centri su naše duhovnosti i identiteta, ali i naše budućnosti. Ovo smo vrijeme pandemije u bitnome, u zajedničkim okupljanjima i slavljenjima Boga uskraćeni, ali smo jače povezani sa svojim ukućanima u molitvi, zajedništvu i razgovoru, stvarajući malu, kućnu, iskonsku Crkvu. Nastojimo krhotine našeg zajedništva povezati preko socijalnih mreža i tako, ipak na neki način, biti kao zajednica zajedno. Iz tog, novorađajućeg oblika rasta u svetome nastat će novo naše dobro. Tu ćemo ponovno i još više nalaziti nove snage za Boga i sveto koje više cijenimo kad izgubimo. I u ovoj pandemijskoj školi života vjerujem da ćemo još više izrasti u bolje ljude i vjernike.”