Sve je počelo za vrijeme studija, za vrijeme bogoslovske formacije kada se vlč. Leonardo posebno zainteresirao za znakovni jezik. Naime, bogoslovi su radili predstavu o jednoj gluhoslijepoj osobi, Hellen Keller. “Tu smo malo pokazivali znakove. To su bile neke jednostavne riječi, slova, dvoručna abeceda, jednoručna abeceda”, kazao je Leonardo.

Nakon toga je vlč. Leonardo poželio u slobodno vrijeme učiti taj znakovni jezik, najprije iz hobija, a onda je završio i tečaj za provoditelja ovog ljeta u savezu “Dodir” koji brine za gluhoslijepe osobe na području Hrvatske.

“Iz jednog hobija, nastalo je nešto što smatram svojim svećeničkim poslanjem.”

Leonardo je jedan od rijetkih svećenika koji poznaje znakovni jezik. Poznaje tek nekolicinu onih koji se služe znakovnim jezikom u pastoralu. Jedan svećenik u varaždinskoj biskupiji poznaje znakovni jezik, ali ga ne koristi. Na području Zagreba djeluje velečasni Ivan Dodlek, profesor na zagrebačkom KBF-u. U dubrovačkoj biskupiji djeluje jedan svećenik koji radi s osobama oštećenog sluha.

“Poznato mi je da vlč. Ivan Dodlek u Palmotićevoj ulici svaki mjesec ima misu na znakovnom jeziku, gdje okuplja zajednicu iz Zagreba. U Varaždinu ja imam svake prve nedjelje u mjesecu misu na znakovnom jeziku u varaždinskoj katedrali” kazao nam je Leonardo.

Što se tiče broja vjernika koji se okupljaju na misama za gluhe i gluhoslijepe osobe, taj broj varira ovisno o obvezama tih ljudi. Uglavnom ih se u Varaždinu na misi okupi oko četrdesetak, a ponekad ih zna biti i osamdesetak. “Drago mi je naglasiti da postoji ta jedna konstanta, gdje se vidi da je njima potreban i taj navještaj vjere, gdje oni misu doživljavaju na drugačiji način”, svjedoči Leonardo.

Leonardo Šardi / Foto: Glas Koncila

Vlč. Leonardo je za Hrvatsku katoličku mrežu najavio i jednu novost. Naime, radi se na prijevodu dvaju evanđelja na znakovni jezik, Lukinog i Ivanovog, koji bi uskoro trebali ugledati svjetlo dana. Taj projekt je pokrenut sa zakladom “Čujem, vjerujem, vidim” i sa savezom “Dodir”. “Na taj način ako budemo otišli u virtualni svijet da prenosimo vjeru, više će gluhih i gluhoslijepih osoba upoznati Krista”, kaže vlč. Leonardo i dodaje kako je problem ljudi koji se nalaze u manjim sredinama koji se ne mogu okupiti i do kojih navještaj na ovakav način ne dopire. Ovim projektom će i takvi imati priliku razumjeti i bolje upoznati Krista.

Leonardo je podijelio s nama i svoja iskustva u podjeljivanju sakramenata na znakovnom jeziku. Do sad je vjenčao dva para na znakovnom jeziku. Bio je prevoditelj gluhoslijepim osobama za vrijeme krštenja njihove djece. Također zna i prevoditi sprovode. Tu su i druge potrebe, kojima se vlč. Šardi posveti koliko može s obzirom na slobodno vrijeme.

Terminologija je jedna od prepreka u znakovnom jeziku s kojom se suočava ovaj svećenik jer je prilično siromašna. U znakovnom rječniku postoje riječi Bog, Isus, Marija… Ali riječi kao što su Svevišnji i Svemogući, farizej i carinik, prilično su apstraktne i teško ih je prevesti s obzirom da te riječi nisu u svakodnevnom govoru gluhih i gluhoslijepih osoba.

“Ako meni dođe na slavlje svete mise 5 gluhoslijepih osoba, ja trebam 5 prevoditelja koji će prenijeti poruku jer me oni ne vide. Prevoditelj i gluhoslijepa osoba se drže za ruke, te na taj način osobe dobivaju informacije. Ja mogu imati 40 gluhih osoba i ja sam im dovoljan. Ali gluhoslijepe osobe, zahtijevaju rad jedan na jedan. Oni trebaju puno više pažnje i pomoći. To se očituje u svakodnevici, u kretanju, potrebna im je druga osoba za prenošenje informacija, primjerice tko slavi misu, tko gdje sjedi, kako izgleda crkva….” svjedoči nam vlč. Leonardo.

Na području varaždinske biskupije postoji oko petstotinjak gluhih i gluhoslijepih osoba. A koliko ih je tek u cijeloj Hrvatskoj?

Bilo bi dobro da se pokrene veća inicijativa kako bi ovakav pastoral bio bliz i drugima koji su u potrebi, a koji nemaju svećenika na raspolaganju. Svakako da inicijativa mora doći od vrha Katoličke Crkve. Isto tako, poželjno bi bilo i na teološkim fakultetima uvrstiti znakovni jezik kao izborni predmet, kako bi se i ovim osobama omogućio poseban pastoral.

“Nadam se da će se s mojim djelovanjem proširiti interes i kod drugih svećenika. Bilo bi dobro kad bi svaka biskupija imala po jednog svećenika koji bi bio zadužen za tu pastoralnu brigu, i kad bi se bogoslove poticalo da upišu tečaj znakovnog jezika. Sam tečaj traje četiri godine. Potrebno ga je svladati i upoznati kulturu gluhih i gluhoslijepih osoba”, ističe vlč Leonardo.