Uskrs kao najveći kršćanski blagdan slavi se osam dana, tzv. vazmenom ili uskrsnom osminom, ali i sve do blagdana Duhova kao intenzivno uskrsno liturgijsko vrijeme u kojem promišljamo i obnavljamo osobnu vjeru u Isusovo uskrsnuće.
U tom liturgijskom vremenu u misnim čitanjima pratimo prvu Crkvu koja u postuskrsnom hodu s Isusom otkriva tajnu otkupljenja i spasenja čovjeka po Isusovom vazmenom otajstvu. U uskrsnoj emisiji “Vjera i nada” varaždinski biskup mons. Bože Radoš govorio je o tri svjedoka Isusova uskrsnuća kojima se Uskrsli objavio, koje je zazvao njihovim imenom, Mariji Magdaleni, koja je postala prvim svjedokom Uskrsloga te apostolima Tomi i Petru, koji će biti predstavljeni u danima koji dolaze.
Varaždinski biskup Bože Radoš sa svetačkim je likom Marije Magdalene posebno povezan još od svoje mlade mise koju je slavio upravo 22. srpnja, na blagdan ove ranokršćanske svetice i svjedokinje Isusova uskrsnuća. Kako je kazao u razgovoru za emisiju “Vjera i nada”, Marija Magdalena je sakrivena u njegovoj duši kao tip osobe koja Isusa istinski ljubi i koja nam može najbolje predočiti što je to uskrsnuće.
Promatrajući razapetog Krista, Marija Magdalena promatra i svoju smrt
“Mariju uvijek zamišljam kao ženu bez nade. Neki evanđelisti će kazati da je to žena u kojoj je bilo sedam zloduha, da je bila opsjednuta. No, kada susreće Isusa, ona postaje nova osoba. Isus svojim pogledom liječi svakog čovjeka. Isus je toliko ljubio Mariju Magdalenu da je od nje uspio odvojiti grijeh.
Marija Magdalena se potpuno oslanja na Isusa. ‘Ludo’ je pošla za njim jer je osjetila da je on kičma i srce njezinog života. Išla je za Isusom do križa.
Petar i mnogi koji su se busali u prsa su se razbježati, a pod križem su ostali oni koji Isusa posebno ljube i koje Isus posebno ljubi; Marija Magdalena, Isusova Majka i učenik Ivan”, kazao je biskup Radoš.
Kada Marija Magdalena promatra Isusa kako umire, promatra i svoju smrt, objašnjava mons. Radoš, jer promatra smrt onoga tko je njezin život. Bez Isusa ona je nitko, dodaje biskup, rastapa se njezin život. Isusov grob je jedino mjesto gdje ona može iznijeti svoju tugu, pa zato i trči prva na grob gdje traži ljubljenog.
U beživotno Marijino tijelo ušao je Duh života
“Onaj tko traži ljubljenoga u grobu nema više života. S Isusom je pokopana njezina ljubav i nada. Isus joj je dao nadu u život, a sada ta nada više ne postoji. Ljudi koji traže nadu u grobu su beznadni. Nakon Isusove smrti, svi oni koji su ostali, osim Marije Magdalene, nešto još imaju. Isusova majka Marija dobila je sina; Ivana, dobila je ljubljenog Isusovog učenika i ta Isusova ljubav je sada povezuje po učeniku jer je to učenik kojeg je Isus ljubio. Ivan je, isto tako, dobio Mariju za majku. Marija Magdalena nikoga više nema. Nema onoga koga ljubi njezina duša. Onaj susret Marije i Isusa nakon uskrsnuća za mene je tajanstven. Najprije ne može vjerovati, jer ne očekuje da će ga živoga vidjeti. Netko ga je uzeo, ali ona ga želi imati da može zaplakati nad njegovim grobom.”
“Uvijek je to slika nas ljudi koji želimo doći na grob naših dragih da se tamo pomolimo i isplačemo. U toj slici razumijem i naše majke koje su ostale bez svojih sinova u ratu, a nisu nikada dobile njihovo tijelo i mjesto gdje bi ih mogle pokopati i isplakati se. Čovjeku je potrebno mjesto groba i smrti da se može isplakati. No, za Mariju mjesto Isusove, ali i njezine smrti, postaje mjesto izvora nove nade. Kada ju je Isus nakon uskrsnuća prozvao imenom, kao da u njoj budi život i sjećanja onoga što je značio u njezinom životu. Tada prva trči javiti apostolima što se dogodilo i time postaje apostol apostola – objašnjava biskup Radoš.
Legenda koja puno govori
U nastavku svog razmatranja o Mariji Magdaleni, biskup je spomenuo jednu zanimljivu srednjovjekovnu legendu koja govori o događaju i načinu kako je Marija Magdalena navijestila učenicima da je Isus uskrsnuo. Legenda kaže da je došla među učenike te da nije mogla reći ništa, čak niti jednu riječ. Ali učenici su prepoznali da se dogodilo nešto veliko u njezinom životu. “Pretpostavljam da ne bi više vjerovali njezinim riječima, koliko njezinom izgledu, stavu i životu koji je pokazala”, poručuje biskup.
Uskrsnuće se događa iznutra, vjera u uskrsnuće se svjedoči radošću i životom. Učenici su prepoznali da je u beživotno tijelo Marije Magdalene ušao duh koji je Duh života, radost jedne nove životne nade.
Uskrs: Dar života u kojem grob nema ključnu ulogu, već život
Govoreći o Mariji Magdaleni, biskup Radoš je naglasio i kako nam njezin život može biti poruka i primjer u ovom vazmenom vremenu. “I mi smo ljudi kojima je nada prekinuta, jer grob prekida nadu”, kazao je biskup.
– Isus se nakon uskrsnuća vraća obnoviti ono što je pokidano u ljudskom životu, ali sada jednom novom snagom. Do sada je to bila ljudska povezanost, a sada ona ima još jednu dimenziju jer je Bog povezuje. Kada Bog daje nadu, onda to postaje dar Božji, tada Bog time krijepi. Uskrsli Gospodin koji susreće Mariju Magdalenu dao joj je poseban dar – dar života. Kroz to vidimo da je Uskrs dar života i darivanja života u kojem ključnu ulogu nema grob, već život – poručio je varaždinski biskup.
Cijelu uskrsnu emisiju “Vjera i nada” u kojoj je gostovao varaždinski biskup Bože Radoš možete pogledati na poveznici.