Nedavni potres snažno je prodrmao Zagreb i okolicu i nanio veliku štetu. Stradale su brojne obiteljske kuće, stambene zgrade, ali i crkve i crkvene građevine. Svi smo vidjeli da se južni toranj katedrale prelomio, znamo da se u bazilici u Palmotićevoj urušio strop i da je franjevačka crkva na Kaptolu trenutno neupotrebljiva, a sam Bog je dao da u njima nije bilo ljudskih žrtava.
U župnom uredu župe sv. Marka evanđelista na Gornjem Gradu ovih smo dana razgovarali sa župnikom vlč. Vladimirom Magićem. Upitali smo ga gdje je bio u nedjeljno jutro 22. ožujka?
Malo prije potresa sam ustao i pripremao se za jutarnju molitvu i doručak. Odmah nakon potresa pošao sam u Sv. Marka i Sv. Katarinu, za koje sam zadužen, vidjeti što se dogodilo i kolika je šteta. U Sv. Marku sam vidio da nije prevelika šteta, iako su napukli neki stropni lukovi, ali u Sv. Katarini, zbog silne prašine nisam vidio gotovo ništa.
Tamo u prvi tren nisam mogao ni spoznati razmjere štete. U Sv. Marku sam vidio nekoliko pukotina, ali odmah mi se činilo da je šteta u Sv. Katarini puno veća i ozbiljnija. To se i potvrdilo već koji sat kasnije, kada su obje crkve obišli i premijer, ministrica kulture i stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Oni su došli provjeriti stanje te dvije crkve od velike važnosti za grad Zagreb.
Šteta je jako velika
Vjerujem da ste proteklih dana obišli i bolje vidjeli kakvo je stanje u spomenutim crkvama nakon potresa?
Obje crkve su zasad neupotrebljive. U nijednu crkvu se ne smije ulaziti, s obzirom da su napukli svodovi obje crkve, pogotovo u Sv. Katarini, ali i u Sv. Marku i još uvijek ne znamo što se može odlomiti i pasti.
U Sv. Marku ima dosta pukotina, ali osobno mislim da to nisu tako velike pukotine, koje bi ozbiljno ugrozile sigurnost. Naravno, konačni sud o tome će dati stručnjaci.
U Sv. Katarine šteta je vidljivo veća jer je sa svoda otpao dio štukatura i freskoslika te medaljona po kojima je ta crkva nadaleko poznata. Uz sve to, vidi se da je popucao i da je vrlo oštećen svod, tako da se ne može sa sigurnošću govoriti o razmjerima štete. Ne znamo hoće li se morati još nešto rušiti ili skidati ili će biti potrebna samo obnova, to će naknadno odrediti stručnjaci.
A nakon prestanka pandemije koronavirusa i obnove misa s narodom, što će dočekati župljane Vaše župe i vjernike vezane uz crkvu sv. Katarine?
Kad budu opet moguće mise s narodom, vjernike koji dolaze uz crkvu sv. Katarine dočekat će, nažalost, neobnovljena crkva.
Čini mi se da će obnova te crkve, ako i bude sredstava, potrajati barem dvije, tri godine, a možda i više, s obzirom da se za kulturu novac nađe na samom kraju. Međutim, u crkvi sv. Katarine, kad sigurnost bude kakva-takva i kad postavimo skelu, mi ćemo moći slaviti misu. Tako sam i ja, punih deset godina tijekom obnove, slavio misu pod skelom. Nadao sam se da ću nekome od mlađih svećenika prepustiti obnovljenu crkvu, ali sada ćemo morati opet u obnovu. A bojim se da je crkva sada i u težem stanju nego prije četrdeset godina.
Netaknuto Gospino svetište dokaz je da BDM štiti ovaj grad
Na području Vaše župe je i svetište zaštitnice Grada, Majke Božje od Kamenitih vrata. Koliko smo čuli, u potresu tamo nije pao nijedan cvjetić ili buket. Bili smo i u Čučerju gdje se Gospin kip, postavljen na postolju ispred crkve, nije ni pomaknuo. Isto smo čuli i za Gospin kip usred teško stradalog franjevačkog samostana na Kaptolu… Kao svećeniku, što Vam to govori?
Majka Božja od Kamenitih vrata je zaštitnica grada Zagreba i nije to slučajno. Naši pređi su od davnine znali što to znači biti s Marijom, imati Mariju uza se i s Njom živjeti. Nikada ne znamo kada će potres pogoditi neki grad, ali kao vjernici znamo da Gospa uvijek bdije nad ovim gradom.
Zagreb je posvećen Mariji. Učinio je to kardinal Franjo Kuharić 1991. godine, proglasivši je zaštitnicom grada. Zato smo pokrenuli i one procesije, da bismo to jasno pokazali. Međutim, Gospa nije tu samo posljednjih trideset godina. Ona je tu stoljećima i to što je sve ostalo čisto i mirno mene i ne čudi. Marija ipak ima veću moć nego mi ljudi (smijeh) i ona je čuvala i grad i Kamenita vrata. Neka nam to bude znak: “Vidite da sam ipak ja tu s vama. Budite dobri, budite uz Mene, poštedjet ću i vas i vaš grad.”
Mislim da ovo što se dogodilo jest velika tragedija i katastrofa, posebno gledajući ljudskim očima. Ali gledamo li duhom, onda moramo shvatiti da je Marija i u tom trenu bila uz nas, ne samo zato što su Kamenita vrata ostala neoštećena, nego i zato što u potresu nije bilo ljudskih žrtava, osim tragične pogibije jedne djevojke.
Na kraju, vlč. Magiću, što možemo poručiti slušateljima HKR-a s ovog mjesta, važnog za hrvatsku povijest, ali i hrvatsku kulturu, a posebno za hrvatsku vjerničku dušu?
Nikada ne smijemo biti razočarani, malodušni ili odustati. Ovakvih nesreća je bilo puno puta u povijesti i bit će ih još, to je sigurno. Hrvatski narod i hrvatski vjernici, u ovom slučaju zagrebački vjernici, s ljubavlju su gradili i crkvu sv. Marka i sv. Katarine i sve druge crkve. S ljubavlju smo ih obnavljali, mnogo puta u povijesti, i vjerujem da ćemo, s istom ljubavlju, i sada tome pristupiti.
“Tako ćemo onima koji dolaze za nama ostaviti te crkve da u njima mole i dožive svoju povijest, i zagrebačku i hrvatsku, i svoje vjerničko raspoloženje, da se stave u blizinu Božju. I crkva sv. Marka i sv. Katarine tako su lijepe crkve koje, svaka na svoj način, čovjeka približava Bogu. Zato želimo to obnoviti. Vjerujem u dobrotu vjernika, ali i u državne institucije i znam da ćemo sve crkve zajedno obnoviti i vratiti im stari sjaj”, zaključuje vlč. Magić.