Ekološka problematika postala je jedna od gorućih tema našeg vremena kojoj i socijalni nauk Crkve posvećuje posljednju socijalnu encikliku „Laudato si’“ iz 2015. godine. Na to da je riječ o zaista gorućem problemu našeg vremena ukazuje i jedan od pokazatelja održivosti sadašnjeg stanja i životnog stila, a to je ekološki otisak. Prema podacima međunarodne istraživačke organizacije Global Footprint Network objavljenim 2016. godine, svakom stanovniku Zemlje stoje na raspolaganju 1,63 globalnih hektara, a 2016. godine se u prosjeku svaki stanovnik koristio 2,75 globalnim hektarima, što je značajno prekoračenje od 1,1 globalnog hektara po stanovniku. To znači da već sada svojim životnim stilom prekoračujemo ekološke kapacitete Zemlje i činimo ekološku štetu. Najnoviji podaci iz 2019. godine pokazuju da su Australija, SAD, Rusija i Njemačka zemlje koje imaju najviši ekološki otisak. Ako bi cijelo svjetsko stanovništvo živjelo životnim standardnom građana SAD-a, bilo bi nam potrebno pet planeta Zemlje. Podaci za Hrvatsku iz 2016. pokazuju da se ona nalazi na 59. mjestu od 188. zemalja te se nalazi u deficitu biokapaciteta od -1,12 globalnih hektara po stanovniku.

Dakle, na svjetskoj razini konzumiramo i trošimo više nego što planet Zemlja može podnijeti. Socijalna dimenzija ovog ekološkog problema vidljiva je po tome što očito ne konzumiraju i ne troše svi stanovnici Zemlje jednako. Štoviše, prema aktualnim podacima Svjetskog programa za hranu Ujedinjenih naroda iz 2019. godine, glad u svijetu raste treću godinu zaredom. Jedan od devetero ljudi u svijetu danas trpi od gladi. Najpogođenija je Afrika gdje gladuje jedan od petero ljudi. Treba naglasiti da od 7,76 milijardi stanovnika Zemlje na početku 2020. godine ne utječu svi jednako na ekološku krizu. Oni koji najmanje utječu su najpogođeniji promjenama uvjetovanim ekoloških zagađenjem, kao što su promjena temperature ili prirodne nepogode. Ekološki problem stoga je, prema posljednjoj enciklici socijalnog nauka Crkve „Laudato si’“, ujedno i socijalni koji postavlja ozbiljna pitanja o odgovornosti prema zajedničkom domu, dostojanstvu ljudske osobe, povlaštenoj brizi za siromašne, pravednosti, osobito razdiobnoj, socijalnoj pravednosti, solidarnosti – kako međunarodnoj, tako i međugeneracijskoj te općem dobru i to na svim razinama, kako individualnoj, tako i strukturalnoj. U pristupu socijalnog nauka Crkve ovoj temi dolazi do izražaja njegov treći izvor (uz Božju objavu i razum), a to su društvene i humanističke znanosti koje svojim istraživanjima dolaze do važnih rezultata s kojima i socijalni nauk Crkve u kontekstu interdisciplinarnosti ulazi u dijalog.

Papa Franjo u enciklici „Laudato si’“ adresira sve razine, ukazuje na njihovu povezanost te na potrebu da težimo za novim stilom života. Tako ističe kako je nasilni konzumerizam primjer kako tehnološko – ekonomska paradigma utječe na pojedinca. Ona navodi ljude da vjeruju da su slobodni sve dok imaju tobožnju slobodu trošenja dok slobodu zapravo uživa tek manjina koja raspolaže ekonomskom i financijskom moći (LS 203). Papa ukazuje na veliku potrebu za osjećajem društvene odgovornosti kod potrošača. „Kupovanje je ekonomski, ali ponad svega moralni čin. Zato se danas tema uništavanja okoliša tiče ponašanja svakoga od nas“ (LS 206). Stoga bi promjene u načinu života mogle dovesti do stvaranja zdravog pritiska na one u čijim su rukama politička, ekonomska i društvena moć. To je ono što postižu, primjerice, pokreti potrošača kada uspiju bojkotirati određene proizvode (LS 206). „Ako možemo nadvladati individualizam, doista se može razviti drukčiji stil života te važne promjene u društvu tako postaju moguće“ (LS 208) zaključuje papa Franjo.

Marijana Kompes

Marijana Kompes je docentica socijalnog nauka Crkve na Katedri za teologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Teologiju je diplomirala na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kršćansku socijalnu etiku doktorirala je na Katoličko-teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču, Austrija. Na Fakultetu društvenih znanosti Sveučilišta u Beču diplomirala je politologiju. Na Institutu za socijalnu etiku Sveučilišta u Beču radila je kao asistentica i zastupnica predstojnice Instituta.