Objavu fra Mate Bašića prenosimo u cijelosti:

“Sveta Katarina Sijenska u ovim vremenima krize i kušnje, u vremenu istinske korizme, gdje mnogi ne mogu svakodnevno pristupati slavlju mise, može nam biti primjer i poticaj. Može nam biti ohrabrenje i snaga u snaženju vjere prema Kristu te primjer želje za euharistijom. Tako je, sv. Katarina, koja je dvorila oboljele od kuge, smrtonosne i zarazne crne smrti, ‘jednom zgodom zamolila svećenika da pričeka dopodne i ne služi misu, jer je bila kušana bolima, bolesti i patnjama, a silno je željela Anđeoski Kruh. Pristane svećenik i čekaše. No kako se vrijeme oduljilo – svećenik bi mišljenja da je nemoguće doći sv. Katarini te počne služiti misu.

Nakon molitve Oče naš i lomljenja Svete Hostije – na dva velika i jedan mali dio, kojeg stavi u kalež – na svoje zaprepaštenje primijeti da mu nedostaje dio Hostije. Pričesti se pa pretraži Oltar. Nigdje je ne nađe. Sakristanu naloži da pripazi na taj oltar jer mu je tu nestala Sveta Hostija. Kasnije mu je pristupila sv. Katarina i povjerila: ‘Jeste li tražili Hostiju? Ne smijem vas tako puno uznemirivati.’ Tada svećenik reče: ‘Dobra majko, mislim da ste vi uzeli česticu Svete Hostije.’ Tada nastavi svetica: ‘Ne, nisam ja, netko Drugi, i kažem vam samo, da je više nećete pronaći.’ Kada ju je on zamolio da mu objasni što se zbilo, ona je rekla: ‘Oče moj, poslušajte, što se zbilo oko nestanka Svete Hostije. Stvarno, kažem vam kao svojem ispovjedniku. Nebeski Zaručnik mi je donio Svetu Hostiju i ja sam je primila iz Njegove ruke. Moje mi sestre nisu tog jutra dopustile da se pričestim. Ukazao mi se tada Spasitelj i dao mi Svetu Pričest.’

Upravo je ovo primjer žarke želje i ljubavi. Primjer po kojemu bismo i mi trebali biti bez pogovora, mrmljanja i komentiranja poslušni uputama naših pastira, kao što čitamo u Filipljanima: ‘Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna.’

Zato, prema uputi uzoritog gospodina nadbiskupa zagrebačkog Josipa kardinala Bozanića:
‘Neka se u narednome razdoblju suzdrže od dolaska na liturgijska slavlja i pobožnosti:
a) svi koji imaju simptome infekcije dišnih putova ili određene respiratorne poteškoće;
b) svi koji su bili u krajevima koji se smatraju žarištima zaraze ili pak u kontaktu s osobama koje bi mogle biti nositelji virusa;
c) starije osobe, a naročito kronični bolesnici;
d) sve te osobe neka u svojim domovima budu molitvom povezane s vjerničkom zajednicom u crkvi.’

Pokažimo na taj način da nam je stalo i do bolničkog osoblja, do tolikih medicinskih sestara, tehničara, liječničkog kadra, svih koji rade u bolnicama i služe, na svoj način, svakog bolesnika. Svojim neodgovornim ponašanjem možemo samo otežati njihov rad. Brinimo jedni za druge – jer tako pokazujemo i Božju brigu za svakog čovjeka. A papa Franjo sve nas je pozvao na molitvu jednih za druge te posebice na jutarnjoj misi koju je slavio u utorak 10. ožujka u Domu svete Marte pozvao na molitvu Gospodinu za svećenike ‘kako bi imali hrabrosti izaći ususret bolesnima, noseći im snagu Božje riječi i euharistije, te kako bi pratili zdravstvene djelatnike i volontere u poslu koji rade’.

Sada budimo jedno u molitvi te posluhom ‘bez mrmljanja i oklijevanja’ pokažimo i svoju ljubav prema Crkvi. Samo svećenik i zajednica vjernika koji su poslušni liturgijskim propisima, odredbama i uputama Crkve, uputama svojih pastira, na tih, ali rječit način, kako piše sv. Ivan Pavao II., pokazuju svoju ljubav prema Crkvi.”

Fra Mate Bašić  je član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Živi i radi u samostanu i crkvi sv. Franje Asiškog na Kaptolu u Zagrebu. Doktorand je na doktorskom studiju iz sustavne dogmatske i biblijske teologije na KBF-u u Zagrebu. Nacionalni je duhovni asistent OFS-a i područni duhovni asistent za zagrebačko područje. Voditelj je Povjerenstva za promicanje duhovnih zvanja Hrvatske redovničke konferencije. U samostanu je duhovnik i ispovjednik, kateheta za mlade i odrasle. Vodi i nekoliko skupina mladića kroz devedesetodnevni program za muškarce EXITUS.