U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz korizmenih e-duhovnih vježbi 2020. Ako već niste, svakako preuzmite mobilnu aplikaciju e-duhovne vježbe za Android i iOS.

Mt 7,21-29

Uvod

Današnje razmatranje dovodi te do kraja Isusova Govora na gori. Nakon što staviš na sebe znak križa, sjeti se onoga glavnoga što ti je ostalo na srcu iz prethodna tri razmatranja, to jest od početka Govora na gori. 

Čitanje (Mt 7,24-29)

Odlomak koji ćeš danas razmatrati pripada zaključku Govora na gori. Isus najprije potiče svoje učenike da vrše Očevu volju, što je važnije od svih čudesa koja su u Isusovo ime činili, a nakon toga izgovara riječi koje slijede.

»Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni.«

»Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.«

Kad Isus završi te svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.

Dopusti da ove riječi odzvanjaju u tvojoj nutrini nekoliko trenutaka. Potom pročitaj objašnjenja.

Isus prije ovih riječi jasno kaže da neće ući u kraljevstvo nebesko svatko tko mu govori: »Gospodine, Gospodine!«, to jest koji priznaju da je Isus Bog, pa ni oni koji su u njegovo ime prorokovali, izgonili đavle i činili mnoga čudesa (usp. Mt 7,21-23). Nasuprot tome stoje oni koji vrše volju Oca koji je na nebesima (7,21). Riječ je o ozbiljnom upozorenju na kraju Govora na gori. Isusa ne zanimaju čovjekove riječi, ni molitve, ni čudesa koja možda može činiti, pa makar to bilo u Isusovo ime. Njega zanima osobno obraćenje svakoga u skladu s Božjom voljom, zanima ga poslušnost Bogu, zanima ga ona veća pravednost. Sve je smješteno u ‘onaj dan’ (7,22). Taj izraz već kod starozavjetnih proroka označava dan Božje pobjede koji će za neke značiti proslavu, a za neke osudu.

Odlomak koji ti je ovdje predložen za razmatranje po svojem je obliku prispodoba. Riječ je o govoru koji putem usporedbi, sličnosti i alegorije donosi moralni ili vjerski nauk. Takav govor koristi konkretne primjere i temeljen je na usporedbi dviju situacija, jedne poznate i jedne nepoznate. Svrha mu je da jednostavnim jezikom oslika složene ideje.

Ovdje je nastavak govora o dva puta, o čemu je bila riječ u prethodnom razmatranju. Težište je stavljeno na slušanje i vršenje Isusove riječi.

Sada započinje tvoje razmatranje. Ako ti je potrebno, vrati se na odlomak iz Evanđelja i još jednom ga pročitaj. Razmisli što ono govori tebi osobno. 

Razmatranje

Promotri sada kako Isus upozorava da ti nije dovoljno samo govoriti ili moliti, niti ispovijedati ispravnu vjeru, ako nemaš i djela koja bi pratila tvoje riječi. Isto tako, nije ti dovoljno slušati njegove riječi, ako ih i ne vršiš. Biti Isusov učenik znači promijeniti način života. Nakon što si čuo njegovu riječ, ne možeš ostati isti.

Izgradi danas svoj život na čvrstoj stijeni. Čitaš ove Isusove riječi. Slušaš i druge tekstove Svetoga pisma. Nemoj dopustiti da te one ostave ravnodušnim. Promisli dobro ne pristupaš li Božjoj riječi odviše površno, bez dubljeg promišljanja i uspoređivanja s vlastitim životom. Ako Sveto pismo čitaš samo kao informaciju ili da nešto iz njega naučiš, to ti nije dovoljno. I dalje si na površini i gradiš na pijesku.

Molitva

I u molitvi se sjeti da nije dovoljno biti vjernik samo na riječima, da nije dovoljno samo moliti, da nije dovoljno samo slušati, nego da je potrebno i promijeniti vlastiti život. Zamoli Gospodina da ti za to dade snagu.

Reci mu da je on tvoja jedina stijena i jedina zaštita kojoj se nadaš.

Zahvali mu za sve njegove riječi, osobito za one koji si primio u Govoru na gori, pa ga zamoli da ih ustrajno vršiš.

Kao pripremu za sutrašnje razmatranje, danas tijekom dana pročitaj prvih sedamnaest redaka osmoga poglavlja Matejeva evanđelja (Mt 8,1-17).