Budi dio naše mreže

Isus – Kralj - 45. dan korizmenih e-duhovnih vježbi

Za ovu korizmu pazinski fratri predložili su jedan izazov. Pozivaju sve ljude da pročitaju Evanđelje po Mateju u cijelosti. Kroz izazov će svaku odvažnu dušu voditi svakodnevni poticaji, smjernice za čitanje teksta i njegovo tumačenje, razmatranje te prijedlog za molitvu. Čitatelji mrežne stranice Hrvatske katoličke mreže mogu svakodnevno pratiti izvadak iz e-duhovnih vježbi. U ovim e-duhovnim vježbama vodi nas fra Darko Tepert.

/ dt

U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz korizmenih e-duhovnih vježbi 2020. Ako već niste, svakako preuzmite mobilnu aplikaciju e-duhovne vježbe za Android i iOS.

Mt 26,57 – 27,44

Uvod

Danas ulaziš u tajnu Isusove muke. Ako ti je zgodno, razmatraj pred raspelom. Sjeti se da on podnosi muku za tebe. Probudi u sebi osjećaj zahvalnosti. Sa zahvalnošću ostani neko vrijeme u šutnji pred njim. Potom prijeđi na čitanje.

Čitanje (Mt 27,27-44)

Isusa su najprije odveli k velikom svećeniku Kajfi, gdje je sve izdaleka pratio i Petar te ga triput zanijekao. Ujutro su još jednom svećenički glavari i narodni starješine održali vijećanje, pa su Isusa odveli do Pilata. U međuvremenu Juda je izvršio samoubojstvo. Nakon što je ponudio svjetini da im pusti Barabu ili Isusa, a svjetina se odlučila za Barabu, Pilat je Isusa dao izbičevati, a onda ga predao da se razapne. Tu započinje odlomak koji ti je danas predložen za razmatranje.

Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: »Zdravo, kralju židovski!« Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.

Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.

Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ.

I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htje piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje, čuvahu ga.

I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: »Ovo je Isus, kralj židovski.«

Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva.

A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!« Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: ‘Sin sam Božji!’« Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.

Dobro pogledaj koji se sve likovi pojavljuju u ovom tekstu, kakav je njihov odnos prema Isusu i što govore. Potom pročitaj objašnjenja koja slijede.

Veliki svećenik Kajfa bio je imenovan velikim svećenikom 18. godine. Bio je zet prethodnoga velikoga svećenika Ane koji je i dalje vršio pravu vlast u Hramu. Kajfa je bio u službi do 37. godine, kad ga je naslijedio Anin sin Jonatan. Služba velikoga svećenika ovisila je o rimskim upraviteljima u Judeji koji su svake godine imenovali velikoga svećenika. Kajfa se na toj službi održao gotovo dvadeset godina, mnogo dulje od ostalih velikih svećenika njegova doba koji su bili u toj službi od jedne do pet godina. Samo je Ana bio veliki svećenik od 6. do 15. godine. To znači da se Kajfa izuzetno dobro snalazio u politici.

U Kajfinoj kući sastalo se ‘Vijeće’, hebrejski Sanhedrin. Prema židovskim izvorima, Sanhedrin se trebao sastojati od svećenika, levita i ostalih Židova koji su mogli dokazati svoje čisto židovsko podrijetlo. U praksi, sastojalo se od pripadnika saducejske sljedbe koji su uglavnom bili svećenici i leviti i od pripadnika farizejske sljedbe koji su bili predstavnici ostalih Židova. Sastojalo se od sedamdeset i jednog člana, ali za manje odluke bilo je dostatno i Manje vijeće od dvadeset i tri člana. Vijeće se obično nije sastajalo po privatnim kućama, nego na hramskom prostoru, u prostoriji koja se zvala Dvorana od klesanog kamena, a nalazila se uz sjeverni zid Hrama. To znači da ovo vijećanje kod Kajfe nije bilo u potpunosti regularno. U Isusovo doba predsjednik Vijeća nije bio veliki svećenik, nego jedan od rabina iz farizejske sljedbe. Do 30. godine to je bio Hillelov sin i nasljednik Šimun, a od 30. godine njegov sin Gamaliel Stariji koji se spominje i u Djelima apostolskim (Dj 5,34-40), a Pavao ga ondje spominje i kao svoga učitelja (Dj 22,3). U vijećanju protiv Isusa svoj su interes našli i saduceji i farizeji koji su inače bili suprotstavljene sljedbe.

Neregularnost vijećanja naglašena je traženjem lažnih svjedoka koji očito nisu bili dobro pripremljeni, dok dvojica svjedoka nisu optužili Isusa da je rekao: „Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.“ Prema Matejevu evanđelju to nisu bile Isusove riječi. On je o Hramu bio rekao: „Zaista, kažem vam, ne, neće se ovdje ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen“ (Mt 24,2). Nije, dakle, rekao da će razvaliti hram, pa je i ovdje riječ o lažnom svjedočanstvu.

Isus ne odgovara velikom svećeniku na lažne optužbe, jer je već u Getsemanskom vrtu pokazano da je veliki svećenik ostao bez vlasti i da je Isus jedini pravi veliki svećenik. Nakon upita je li Krist, Sin Božji, Isus se predstavlja kao Sin Čovječji iz Knjige Danielove (Dn 7,13) i kao Mesija iz Psalma (Ps 110,1). Za članove Vijeća to je bila hula protiv njihova shvaćanja Boga, pa zaključuju da, u skladu s propisom Levitskog zakonika, Isus zavrjeđuje smrt (Lev 24,16).

Kod Petrova odricanja prepoznaje se u pripovijedanju pojačavanje. Petar je najprije zanijekao, potom je zanijekao sa zakletvom, a na kraju se stao zaklinjati i preklinjati da ne poznaje Isusa. Isus je još u Govoru na gori upozorio učenike da se ničim ne zaklinju, nego da njihova riječ bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ I još je dodao: „Što je više od toga, od Zloga je“ (Mt 5,37). Petar je prihvatio ono što dolazi od Zloga.

(…)

Isus je na križu ostao sasvim sam. Napustili su ga učenici, a svi mu se ostali izruguju, čak i oni koji su s njime razapeti. U Matejevu se evanđelju ne spominje onaj dobri razbojnik. Evanđelist želi naglasiti upravo Isusovu samoću.

Sada započinje tvoje razmatranje. Ako ti je potrebno, vrati se na odlomak iz Evanđelja i još jednom ga pročitaj. Razmisli što ono govori tebi osobno. 

Razmatranje

Promotri kako Isusa optužuju kod Kajfe, dovode lažne svjedoke i iskrivljuju njegove riječi. Laž osuđuje Istinu. Ljudska ludost osuđuje Mudrost. Grešnici osuđuju Pravednoga. Čovjek osuđuje Boga. Pokušaj neko vrijeme posvetiti promišljanju kako ti razmišljaš o Bogu, o njegovim riječima, o njegovim postupcima. Što sve zamjeraš Bogu? Stavljaš li ga na optuženičku klupu? Kakve argumente donosiš pred njega? Znaš li sve okolnosti? Jesu li ti poznati baš svi razlozi Božjeg djelovanja ili nedjelovanja?

Promatraj Petra i njegov strah. Koji strahovi tebe sprječavaju da javno priznaš da si Isusov? Možda ćeš reći da se uvijek priznaješ Isusovim, no dobro promisli. Jedno je reći da si Isusov, da si kršćanin, da si katolik, a drugo je to i životom svjedočiti. Događa li ti se kao Petru da nekada uzmakneš? Kako tada reagiraš? Kako reagiraš kad shvatiš svoju izdaju?

Molitva

Neka tvoja današnja molitva bude šutnja.

Sjeti se kako se Gospodin znao sažaliti nad ljudima, kako je s njima suosjećao. Suosjećaj sada ti s njime.

Kao pripremu za sutrašnje razmatranje tijekom dana pročitaj dvadeset i sedmo poglavlje Matejeva evanđelja, od četrdeset i petog do šezdeset i šestog retka (Mt 27,45-66).

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja