U prošlom stoljeću zabilježeno je preko 300 mariofanija. Među njima su ukazanja i neobični znakovi na slikama i kipovima Blažene Djevice Marije. Crkva je priznala njih 17 od kojih je 12 ukazanja. Neka od njih su ona u Fatimi, Lurdu, La Saletteu, ukazanje Alphonseu Ratisbonneu u Rimu, "Majke svih Naroda" u Amsterdamu, "Majke od sedam žalosti" u Ruandi i brojna druga. Jesmo li svjesni te stalne Marijine prisutnosti u našem životu i u povijesti? Plodovi ukazanja mijenjali su tijek povijesti.
Naime, u ukazanjima je Marija jasno usmjerila naše molitve i otkrila nam najvažnije nakane na koje nam je moliti. Plodovi su se jasno očitovali, primjerice u Fatimi gdje je odaziv Crkve na molitvu mijenjao tijek povijesti pojedinaca i cijeloga svijeta, pao je komunizam, papa Ivan Pavao II. je preživio pokušaj atentata, a zasigurno je najviše onih nezabilježenih plodova Gospinih poruka.Također, iz ukazanja proizlaze ili su obnovljene pobožnosti krunice, posvete Bezgrešnom Srcu Marijinu, prve subote, post, a jasno odjekuje centralni poziv na slavlje euharistije i na pristupanje sakramentu svete ispovjedi.
O Marijinoj prisutnosti u ukazanjima u HKR-ovoj emisiji Aktualno razgovarali smo s prof. dr. sc. Nelom Veronikom Gašpar, redovnicom družbe Kćeri Božje ljubavi, dogmatičarkom Teološkog fakulteta u Rijeci, članicom Međunarodne teološke komisije za pitanje Međugorja koja se u svojoj posljednjoj knjizi bavi upravo pitanjem marijanskih ukazanja.
Nerijetko se među vjernicima stječe dojam da se u “modernoj duhovnosti” pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji pokušava svesti na stvar tradicije i emotivne pučke pobožnosti, a marijanska ukazanja na stvar opredjeljenja za ili protiv. No, prof. dr. sc. Gašpar ističe da takva nastojanja nisu stvar modernoga već kršćanskoga ili nekršćanskoga opredjeljenja. Nema kršćanina koji u to sumnja, ističe ona.
Zna se tko je u središtu kršćanske duhovnosti, a kad se spominje Marija onda bi trebali govoriti o marijanskoj dimenziji kršćanske duhovnosti. Tu nam najbolje govori Ivanovo evanđelje na početku kojega Marija prethodi Isusovom javnom djelovanju, ali se jasno očituje u Kani Galilejskoj. Marija nam govori o potrebi zajednice, ali istovremeno zajednicu upućuje na Sina; “ učinite ono što vam kaže.” Ivan će još samo jednom spomenuti Mariju i to podno križa, na završetku Isusovog javnog djelovanja na zemlji, a pred početkom javnog djelovanja Crkve, kada Isus svojoj Majci u osobi Ivana povjerava svakoga kršćanina. Podno križa započinje osobna povjera svakoga čovjeka Kristovoj Majci, kako to navodi papa Ivan Pavao II u svojoj enciklici Redemptoris Mater, i ta povjera traje kroz dvije tisuće godina. Kroz dvije tisuće godina Marija je uistinu prisutna u Crkvi.
Teološki bi bilo ispravno govoriti o marofanijama. Kao sto govorimo o teofanijama, kristofanijama i angekofanijama. Znakovi su to po kojima Marija očituje svoju prisutnost među nama. A ja mislim da nema čovjeka koji sumnja u to da je ona prisutna. Od podno križa, dvije tisuće godina, to nije uopće dovedeno u pitanje. Ovdje moramo razlikovati tu modernu ili današnju kršćansku duhovnost, radi se zapravo o današnjem čovjeku, ne o čovjeku prvoga stoljeća, petoga, desetoga ili petnaestog stoljeća. Svi smo mi uvjetovani vremenom i prostorom u kojem živimo, okolnostima i ljudima koji nas okružuju tako da kršćanska duhovnost današnjeg vremena nosi posebna obilježja. Duboko je pod utjecanjem sekularne duhovnosti, a kad kažem sekularna duhovnost onda govorim o jednoj pojavi duhovnosti koja nema odnosa s Bogom, koja nema poziva na obraćenje, koja nema pripadnosti i odgovornosti za zajednicu i poslanje. Kad pristupite marijanskoj dimenziji kršćanske duhovnosti možete ili staviti pretjeran naglasak pa da Marija zauzme mjesto koje pripada Bogu ili pak možete poput Marije učiti od nje kako razmatrati Kristovo lice, kako poput Marije postajati što savršenija Njegova učenica i kako poput Marije biti u službi te zajednice kojoj vi danas pripadate, današnjem čovjeku, ali onaj temeljni kriterij ostaje – koliko ga usmjeravate ka Kristu.
Sklonost je današnjeg čovjeka da na mjesto Boga stavi drugog kršćanina s njegovim iskustvom.. Kad vam drugi kršćanin govori o svom iskustvu nikada vas ne obvezuje na obraćenje ni na poslanje. To je izazov, da jednostavno govorite o osobi koja je imala posebno iskustvo Marijine prisutnosti, ponekad to želite nametnuti drugome da ta osoba zauzme mjesto koje pripada jedino Bogu. Papa Benedikt XVI ističe upravo to da je Marija jedan od najboljih korektiva jer Marija nikad sebe ne stavlja u središte. Danas nam treba marijanska duhovnost koja ima jasnoću. To možete naučiti od istoka. Kad gledate povijest ikona na istoku vidite da je svaka čudesno pala s neba, svjetlucala je… Istok se ne opterećuje pitanjima je li to legenda ili je to istina. Svi su samostani nastali na tom temelju. Kod Istoka je kriterij : je li po toj ikoni kršćanski puk došao bliže Bogu i je li bio više bio kršćanin u odnosu prema drugome.
Ako pratite kriterije prosudbe mariofanija, onda je temeljni kriterij taj da li je to mjesto, povijesno razdoblje u kojem živi ta osoba koja svjedoči o svom iskustvu i ostavlja velik utjecaj na ljude i prostore, mjesto i vrijeme u kojem se uistinu događa evangelizacija. I zato ćete tu vidjeti duboku mudrost Crkve, nema potrebe žurbe, bitno je da se događa evangelizacija, da ukorjenjujemo taj duh u svoj osobni i zajednički život, a hoće li Crkva reći svoju prosudbu o toj mariofaniji danas, sutra ili za 150 godina to je manje bitno.
U marijanskim svetištima danas imamo najveće slavlje i euharistije i sakramenta pomirenja. Kada sumirate poruke ostaje vam temeljno da Marija poziva na obraćenje, to je uvijek jasno. Benedikt XVI postavlja pitanje što su to karizme, karizme su spasonosni imperativi za današnje vrijeme. Ni jedna karizma ne donosi nešto novo čega nema u evanđelju, ali nam donosi to što znači utjeloviti evanđelje danas u ovom konkretnom vremenu. To je ono što Bog ipak pojedincima daje, posebna iskustva koja imaju uvijek zadaću poslanja.
Posveta Bezgrešnom Srcu Marijinu i molitva krunice siguran su put današnjeg čovjeka k Isusu.
Današnji čovjek traži iskustvo Boga kao majke koja ga bezuvjetno prihvaća. Iskustvo Boga milosrđa. Tko može najbolje progovoriti o toj majčinskoj dimenziji Boga i o toj dimenziji milosrđa nego li Marija? Po kome će Bog bolje priopćiti što On to traži, što želi darovati današnjem čovjeku i kako osposobiti drugoga čovjeka da ispuni to poslanje u životu kršćanske zajednice? To pripada Majci jer On to tako podno križa određuje – evo vam Majke. I Majko evo ti tvoje djece.