Autor je dvadesetak knjiga i nekoliko stotina znanstvenih radova na hrvatskom i na drugim jezicima, a na ovaj životni put dovela ga je želja da bude misionar po uzoru na slugu Božjega o. Antu Gabrića. Prisjećajući se svoga djetinjstva rekao je da se roditeljska kuća nalazila tri minute od crkve, i da u djetinjstvu nije mogao zamisliti svoj život bez crkve. Bio je ministrant s pet godina, a svećenici su bili česti gosti u obiteljskom domu. Od majke, koja je voljela pjevati i bila je aktivnau crkvenom zboru, naučio je puno pjesama, što crkvenih, što narodnih.

“Ja sam kao dječak rekao da ću biti svećenik. To je bio tako jedan osjećaj, ali tada još nisam imao zvanje za misije. Isusovci su imali krasnu misiju u delti Gangesa u kojoj su radili. Ja sam to znao kao dječak jer su isusovci iz Zagreba izdavali male knjižice “Jeka iz misija”. Posebno me je oduševio o. Gabrić sa svojim radom u misijama, i želio sam raditi kao on.”

O. Fuček je ušao u Družbu Isusovu, a roditeljima nije rekao za želju da bude misionar. No njegove planove usporila je bolest tuberkuloze, koja je otkrivena po ulasku u Družbu. Kada je prizdravio nije mogao ići u Indiju zbog zakonskih odredbi o strancima koje je donijela tamošnja vlast. Poglavari su odlučili da o. Fuček doktorira u Zagrebu moralnu teologiju, a zatim je započeo s predavačkim radom na Teološkom i filozofskom institutu Družbe Isusove, kao i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu.

Inicirao je suradnju s uglednim teolozima iz Italije, koja ga je dovela do Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu gdje je, nakon Ruđera Boškovića, postao prvi Hrvat redoviti profesor na tome uglednom učilištu. Kroz dva desetljeća predavačkog rada na Gregoriani bio je i teolog Apostolske pokorničarnice u Rimu.

Stavljajući se na raspolaganju Gospodinu o. Fuček je puno radio, a zanimljivo je kako je krenuo evangelizirati putem pera. “Kada sam bio dječak imali smo jednog franjevca koji je imao jednu malu knjižicu ‘Anđeo čuvar’. On je poticao nas djecu da napišemo koju šalu, osmislimo križaljku ili malu pričicu, i tako sam ja počeo pisati kao dječak jer je to mene jako zanimalo… U mojem zadnjem svesku “Vjerovati – živjeti” imadete moju literaturu, uglavnom koliko sam ja to skupio – od početka kada sam počeo pisati nakon doktorske disertacije, pa onda o meni što su pisali i tako dalje, imade preko tisuću jedinica… a htio sam dati, ne to što želim sebe prodati jer mi to nikada nije bio neki ideal, nego ja kao svećenik svagdje i na svakom mjestu želim evangelizirati – pridobiti ljude za Krista”.