Crkva nam po liturgiji časova daje službenu svakodnevnu molitvu kako bismo ostvarili ritam u našem danu i posvetili svoje vrijeme. Prvi su kršćani bili “postojani u molitvi” (Dj 2,42). Kasnije je ta svakodnevna i neprekidna molitva prošla kroz preobrazbe, ali njezin je princip uvijek ostao isti: ona je odgovor na Kristov poziv na neprekidnu molitvu Crkve prema Božjoj riječi, a osobito prema psalmima, prenosi portal Aleteia.

Drugim vatikanskim saborom obnovljena je dužnost službenika Crkve da mole liturgiju časova. “Preporučuje se i  laicima  da  mole božanski časoslov, bilo sa svećenicima bilo međusobno okupljeni, dapače i svaki sàm” (Sacrosanctum Concilium, br. 100).

Liturgija časova također je “određena da postane molitva svega Božjeg naroda” (Katekizam Katoličke Crkve, 1175). Stoga je osnovan časopis “Magnificat” na poticaj svetog Ivana Pavla II., a kojim se omogućilo da se liturgija časova približi laicima tako što je bila prilagođena njihovom obiteljskom i profesionalnom životu.

Što je liturgija časova?

Liturgija časova uključuje molitvu Jutarnju ili Laude (Pohvale) kojom čovjek posvećuje dan Bogu te molitvu Večernje ili Vespere. Tijekom dana se moli Treći čas (oko 9 sati ujutro), Šesti čas (oko podneva) i Deveti čas (oko 15 sati) te molitva Povečerja (moli se prije počinka, obično u 20 ili 21 sat). Liturgija časova uključuje i Službu čitanja s tekstovima Svetog pisma i crkvenih otaca koji se mogu čitati u bilo koje doba dana.

Ovaj se dnevni ciklus proteže kroz razdoblje od četiri tjedna. Kombinira se s godišnjim ciklusom liturgije – došašćem, Božićem, nedjeljom, korizmom, Uskrsom, mističnim slavljima Kristova života i Djevice Marije te svetaca.

Pauze i šutnje čine sastavni dio molitve i ističu odjek glasa Duha Svetoga u našim srcima. Većina ovih elemenata varira ovisno o danima i godišnjim dobima. Potrebna je određena spretnost u okretanju stranica za ovladavanje Liturgijom časova pri korištenju Časoslova ili Brevijara, no dostupne su i online verzije.

Zašto molimo liturgiju časova?

Liturgija časova službena je molitva cijele Crkve, ona je “glas Zaručnice koja se obraća svome Mužu”. Pridružujući se liturgiji časova, sudjelujemo u molitvama hvale te postajemo bliski svima onima koji mole. Liturgija časova je način je na koji nas Duh Sveti poučava i to osobito kroz psalme. Kroz recitaciju psalama možemo razgovarati s Bogom odgovarajući mu njegovom Riječju.

Psalmi, iako su stari oko 1 500 godina, govore nama i o nama. Oni su istovremeno moderni i stvarni kao ono što čitamo u novinama. Sastoje se od radosti, tragedija, poteškoća u životu, očaja, molbi, ali i onog najvažnijeg – pohvala i djela milosrđa. Sve su to situacije u kojima čovjek susreće Boga, druge i samog sebe, a opisane su u psalmima. Zahvaljujući psalmima život se pretvara u molitvu i molitva postaje škola života.

Osobna i zajednička molitva

Isus nam govori: “Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti” (Mt 6,6) ili “Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima” (Mt 18,20). Ta se dva načina molitve uzdižu i podržavaju jedna drugu kako bi osvijetlili naše dane Kristovim svjetlom.

Treba li ovaj oblik molitve, koji Crkva preporuča, postati obvezan za sve, uključujući i obitelji? Ne. Treba uzeti u obzir njihov poziv i okolnosti. Molitva krunice je također oblik obiteljske molitve koju Crkvu preporučuje. I drugi oblici molitve mogu biti plodonosni za obiteljsko zajedništvo. Međutim, ako zajednica ili župa u vašoj blizini moli Liturgiju časova, zašto se ne biste pridružili kada možete?

Kako molimo psalme?

Najbolje je, svakako, pjevati psalme jer oni i jesu pjesme. No, svaki bi kršćanin trebao naučiti kako moliti psalme i ustrajati u tome. Potrebno je uložiti napor u moljenju psalama, no zauzvrat ćete doživjeti Božje milosrđe iz dana u dan i osjećati se “okruženi tolikim oblakom svjedoka” (Heb 12,1) koji su te molitve nosili kroz stoljeća.

Ponekad nas, kada to najmanje očekujemo, stih psalama može iznenadno očarati, kao da ga prvi put čujemo ili kao da je napisan samo za nas. To nas može pokrenuti i preobraziti naš život. Ono što je najvažnije jest da raste naša bliskost s Kristom. On, koji je recitirao i pjevao psalme, volio je rano ujutro, još za mraka ustati na jutarnju molitvu (Mk 1,35). Po molitvi psalama naše je srce u njegovom srcu i naše se iskustvo stapa s njegovim te možemo reći: “Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist” (Gal 2,20).