Tema emisije ''Argumetni'' HKR-a u ponedjeljak, 3. veljače bila je primanje sakramenata preko interneta – da ili ne? Je li moguća ispovijed preko mobitela, aplikacije, Interneta? Što je važno znati o sakramentima, znaju li današnji vjernici, pogotovo mladi, klečati pred živim Bogom i gdje naći živoga Boga? Gosti emisije bili su profesor s Katedre dogmatike KBF-a u Zagrebu dr. sc. Anton Tamarut, studentski kapelan u Zagrebu don Damir Stojić i povjerenik za pastoral mladih Varaždinske biskupije vlč. Tihomir Kosec, a urednica Tanja Maleš.
prof. dr. sc. Anton Tamarut
”Nemoguće je preko Interneta slaviti Sakrament svete ispovijedi, jer sakrament je susret koji zahtjeva stvarnu, a ne virtualnu prisutnost. Zahtijeva našu stvarnu tjelesnost. Sakramenti upravo djeluju preko naše tjelesnosti; oni su duhovna, ali i tjelesna stvarnost. Zahtijevaju neposrednu uzajamnost, vidljivost, dodirljivost”, naglasio je profesor Tamarut. Rekao je kako Crkva prati razvoj tehnologije i preporučuje korištenje Interneta i društvenih mreža, ali za ona područja koja su prihvatljiva kada je riječ o otajstvima koje naviješta i slavi. Internet je pogodan za pouku, informaciju, najavu, oglašavanje, ali virtualni svijet ne može biti zamjena za stvarni susret osoba: ”Imamo potrebu za neposrednošću, potrebu za licem, za riječju, za zvukom. Težimo da nas netko upozna, da pred nekim budemo ono što jesmo. To je najdublja čežnja našeg bića i svakog čovjeka.”
don Damir Stojić
”Otajstvo se razlikuje od tajne; tajna je nešto što ja znam, ti ne znaš. Otajstvo je nešto što se može donekle zahvatiti, ali ne potpuno i uvodi te još dublje i dublje. Mislim da svi to želimo; osoba je otajstvo. Ljudi koji su 50 godina u braku ne mogu u potpunosti zahvatiti drugu osobu, a kamoli živoga Boga Isusa Krista”, objasnio je don Damir razliku između tajne i mističnosti crkvenih otajstava u vremenu kada je sve transparentno, vidljivo i dostupno odmah i sada. Rekao je kako glavna karakteristika Interneta, anonimnost, ne mora biti problem, već može biti odskočna daska i prilika za susret: ”Anonimnost i skrivanje iza IP adrese s jedne strane je otvorilo jedno cijelo područje da ipak ta osoba ima priliku doći nekome. I Bogu hvala, jer možda inače ne bi došao. Sada je umijeće prodrijeti do te osobe da se dogodi ono što naša Crkva želi, a to je susret osoba.” Don Damir je rekao da je važna prisutnost svećenika u virtualnom svijetu, jer upravo tu može pronaći mlade. Dodao je da se mladi zanimaju za teme iz područja sakramenata, a posebno imaju pitanja vezana za dijelove mise: ”Prošle godine sam na studentskom vjeronauku imao cijeli ciklus o sakramentima, 12 susreta i svaki sakrament sam obradio. Odaziv je bio velik. Mislim da je to važno. Pitaju i vole to. Posebno kad sam tumačio dijelove mise. To zanima ljude. Moram li vodu uzeti, kleknuti, pričest na ruke, usta, klečeći, stojeći… Baš vidiš da su se uživili u to i da im je to važno. Vidio sam veliko zanimanje i mislim da se mi svećenici ne moramo bojati ući u te teme jer oni to vole.”
vlč. Tihomir Kosec
Kako mladi u praksi funkcioniraju u zajedništvu i susretu opipljivosti sakramenta, govorio je vlč. Kosec: ”Mladi su na klanjanju doživjeli zajedništvo. Povezala ih je emocija. Emocija se dogodila kroz pjesmu, kroz jedan nagovor, kroz jedan poticaj. Dogodila se kroz približavanje onome koji je stvarno prisutan tu. Dogodila se interakcija između njih i Presvetog Isusa koji ima emociju za njih, jer je Isusu stalo do njih.” Naglasio je i važnu ulogu vjeroučitelja koji su od mladih na susretima tražili povratnu informaciju i dojmove. Mladi su od svega ponuđenog izabrali klanjanje kao najjače. Don Damir je kao ključni događaj istaknuo susret s papom Benediktom na Trgu Bana Jelačića i kazao kako je upravo to klanjanje na Trgu potaknulo nagli porast klanjanja diljem Hrvatske.
“Argumenti” HKR-a ukazali su na primjetnu vlastitost našega naroda, osobito mladih, a to je zanimanje za Isusa Krista prisutnog u Presvetom Oltarskom Sakramentu.