''Zašto bi netko želio imati više od dvoje djece!?'' Pretpostavka je, uglavnom, da je treće dijete 'pogreška', da se 'dogodilo'. Hoću reći: Pa, dokazana je stvar da djeca smetaju, nije li? Zaboravite što svijet kaže i pročitajte tekst koji slijedi! Sve blagodati prođu, ali djeca su nagrada koja će trajati zauvijek!
”Znate li što je uzrok tome?”, ”Uvau, pa Vi imate pune ruke posla…”, ”To Vam je dovoljno, zar ne?”, ”Pa, prenapučit ćete planetu!”, ”Jesu li to sve Vaša?”, ”Možete li si priuštiti toliko?” Samo su neke rečenice koje ćete čuti od potpunih stranaca, ako imate više od 1.7 djece (prosječni nacionalno idealan broj djece za obitelj u SAD-u). I ne samo to, gledat će vas ispod očiju i podsmjehivat će vam se, kako piše Sam Guzman na portalu catholicgentleman.net.
Izgleda da prosječnog Amerikanca stvarno muči pitanje: ”Zašto bi netko želio imati više od dvoje djece!?” Pretpostavka je, uglavnom, da je treće dijete ‘pogreška’, da se ‘dogodilo’. Hoću reći: Pa, dokazana je stvar da djeca smetaju, nije li? Njihov odgoj košta milijun kuna, zar ne? Da ne spominjemo kako su štetna za okoliš! U biti, danas se djeca smatraju ‘spolno prenosivom bolešću’, a tko bi želio više od jedne il’ dvije takve ‘bolesti’?
Djeca su izvrsna
Zaboravite što ljudi kažu. Ma, djeca su zapravo izvrsna. Nema ništa slično tome, nego kada mi dva čovječuljka dotrče na vrata i viču: ”Tata!”, u trenutku kada ulazim u kuću. Malo me stvari veseli poput dviju ručica oko moga vrata ili kada začujem glasić koji kaže: ”Volim te, tata”, ili pak kada vidim sinčića kako je naopačke okrenuo šiltericu i glumi bejzbolskoga igrača, ili hrvanje s dvama minijaturnim ratnicima.
Očinstvo je ponekad zastrašujuće, istina, ali uglavnom je predobro.
Veliko je zadovoljstvo pomagati malim stvorenjima u otkrivanju svijeta, u istraživanju, u učenju i u čuđenju. Neopisiv je osjećaj gledati djecu kako ponosno pokazuju brkove od mlijeka i kažu: ”Gle, tata, imam bradu kao ti!” Također i priče za laku noć i urnebesno smiješne rečenice izrečene na sasvim ozbiljan način, i gradnja nebodera od kocaka, i promatranje kako sklapaju ruke u molitvi ili slušanje malih glasića koji govore da vole Isusa i Mariju. Vjerujte mi, mogao bih nabrajati u nedogled. Očinstvo je ponekad zastrašujuće, istina, ali uglavnom je predobro. Postoje mnogi trenutci kada sam jednostavno preplavljen osjećajem zahvalnosti za očinstvo.
Naravno, postoje i stresni trenutci, frustracije, pa i žrtve. Ima i upišanih kreveta, tvrdoglavih odbijanja sasvim dobre hrane, užasnih pelena, bijesa, odlazaka na hitnu, neočekivanih troškova, gripa i upala ušiju, barbarske vike za vrijeme pretvorbe na misi. I ne sumnjam da će se muke povećati kada mi djeca porastu. Nema ljubavi bez boli. Tako je to u ovome ‘palom’ svijetu. I, kao što me iskusni roditelji znaju podsjetiti, tek sam na početku putovanja.
Jedan od psalama koji sam zavolio je Psalam 127. koji sadrži izvrsne savjete o tome kako treba povjeriti Gospodinu svoje poslove i govori o blagodati Božjega blagoslova. Meni je najdraži dio završetak psalma u kojemu se govori o tome da su djeca blagoslov, a ne prokletstvo: ”Evo: sinovi su Božji dar, plod utrobe njegova je nagrada. Strelica u ruci ratnika – to su sinovi mladosti. Blago čovjeku koji njima napuni tobolac…” (Ps 127,3 – 5a)
Muževi, djeca nisu nešto čega se treba sramiti ili zbog čega bi se trebalo ispričavati. Oni su vrijedni darovi u kojima treba uživati.
Jeste li primijetili ovo? Onaj koji ima puno djece, sretan je. Nedavno smo saznali da je treće dijete na putu i, vjerujte mi, istina je – ne mogu biti sretniji. Jedva čekam taj novi život. Muževi, djeca nisu nešto čega se treba sramiti ili zbog čega bi se trebalo ispričavati. Oni su vrijedni darovi u kojima treba uživati. Divni su poput lijepih i elegantnih strelica u ruci moćnoga i spretnog ratnika. Mi samo moramo biti sigurni da smo ih usmjerili prema nebu.
Sve blagodati prođu, ali djeca su nagrada koja će trajati zauvijek.
I na kraju, ne dajte da vam svijet ukrade radost očinstva. Otarasite se onih koji mrze djecu. Da, možda biste i imali veću kuću ili bolji auto kada ne biste imali djecu, ali koga briga?! Čemu velika kuća, kada je prazna i u njoj nema smijeha ni radosti?! Auto vam neće uzvratiti ljubav bez obzira na to koliko je uzbudljivo voziti ga. Ponudite mi malu kuću punu djece i hrđavi kombi zakrčen dječjim sjedalicama i odabrat ću to svaki put. Ozbiljno.
Dakle, muževi, budite zahvalni na svojoj djeci, imajte ih što više, volite ih, posvetite im vlastito vrijeme i pažnju, molite za njih, ulažite u njih, ali iznad svega, cijenite ih. Sve blagodati prođu, ali djeca su nagrada koja će trajati zauvijek!