U Zagrebačkoj nadbiskupiji i gradu Zagrebu 9. i 10. svibnja ove godine održat će se jedanaesti Susret hrvatske katoličke mladeži. Još uvijek razmišljate hoćete li primiti mlade u svoj dom? Bojite se da nemate dovoljno mjesta, da nećete biti dobri domaćini? Pročitajte svjedočanstva obitelji koje su otvorile vrata svog doma uz geslo 'Tko prima gosta, prima Krista'.
Budući da će na Susret doći mladi iz cijele Hrvatske kao i inozemstva, Zagrebačka nadbiskupija poziva obitelji i sve koji to žele da se uključe u organizaciju Susreta kroz prihvat mladih u svoje domove. Donosimo svjedočanstva obitelji u velikogoričkoj župi Navještenja Blažene Djevice Marije koji s radošću očekuju mlade koji će doći na susret. O tome su u emisiji Na valovima dobrote HKR-a posvjedočile dvije Marije, Ivana, Tereza i Tibor.
Mladima ne treba puno – naše srce i krevet u kojem će prespavati.
Marija: Župnik nas je pozvao da otvorimo vrata svog doma za mlade koji će doći iz cijele Hrvatske. Brzo sam reagirala i prijavila se u svojoj župi. Imam nećake koji će mladima praviti društvo i jako se vesele susretu. Osim toga, kuća je velika i nisam vidjela zapreku da to ne učinim. Željela sam pokazati ljepotu zajedništva i ljepotu darivanja onoga što imamo, makar bilo i skromno. To je i način na koji možemo pokazati što znači gostoljubivost. Imam osjećaj zajedništva i povjerenja jer znam na kakav susret taj mladi dolaze. Imam i neka iskustva iz prošlosti. Naš nekadašnji župnik, dok sam bila srednjoškolka i studentica, Josip Frkin znao je zamoliti da u dom primimo mlade ljude koji su dolazili iz Europe i svijeta. Tako da su u našoj kući već bili mladi iz Litve, Španjolske, Šibenika… To je prekrasno iskustvo. Mladima ne treba puno – naše srce i krevet u kojem će prespavati. Čak i kada nas je bilo puno u kući, uvijek se našlo mjesta za nekoga tko će doći na naša vrata. S nekim od tih ljudi povezani smo više od 30 godina. Ja sam sa svojim prijateljima iz župe i sa svojom mlađom sestrom čekala Novu godinu sa zajednicom Taize u Rimu i Pragu i imamo iskustvo kako je to kada nas netko primi u svoj dom. U Rimu su nas primile redovnice, a u Pragu jedna gospođa koja je živjela sama u malom prostoru i bila u mirovini. Primila nas je kao svoje rođene s puno, puno ljubavi i srca. Roditelji od jedne osobe koja je bila primljena u našoj kući došli su se zahvaliti, a moj otac im je vrlo jednostavno rekao: ”To nije ništa posebno. Imam tri kćeri i vjerujem da kad putuju da im se otvaraju mnoga vrata, kao što smo i mi otvorili vrata našeg doma.”
Ohrabrite se. Mislim da će to biti obostrani blagoslov, i za vas i za mlade.
Marija: Kao mlada osoba imala sam iskustvo gostovanja na Susretu mladih u Šibeniku 2004. godine i imam prekrasno iskustvo s ljudima koji
su nas primili. Sve nam je bilo organizirano i jako su nam pomogli da se ne bojimo gdje ćemo biti, kako ćemo doći. Moj suprug i ja sada smo odlučili primiti tri osobe, a nas je doma šestero. Veselimo se zbog naše djece, neka vide kako je to lijepo i nadam se da će se i oni jednoga dana odlučiti otići na neki Susret mladih. Dočekat ćemo mlade s večerom, doručkom idućega jutra, prevest ćemo ih na mjesto na koje trebaju doći, ako za tim bude potrebe… Nadam se da će im to biti poticaj da i dalje sudjeluju na Susretima mladih i još jedan način upoznavanja svoje domovine. Majka sam četvero djece od kojih je najstarije 14 godina i smatram da bi i ona uskoro mogla sudjelovati na takvim susretima. Ohrabrite se. Mislim da će to biti obostrani blagoslov, i za vas i za mlade. Budite im primjer.
Primite ih, čak i ako nemate dovoljno mjesta.
Ivana: Suprug i ja smo se prije nekoliko godina preselili u našu obiteljsku kuću i sada možemo primiti dvoje mladih. Imam troje djece i mislim da će im to biti lijep primjer mladih koji su na putu u vjeri. Moja poruka onima koji još razmišljaju? Primite ih, čak i ako nemate dovoljno mjesta. Mladi mogu spavati i u vrećama za spavanje. Najvažnija je atmosfera koja vlada u obiteljima zato ne treba biti straha ni bojazni. Sve će se posložiti onako kako treba.
Mladima trebamo pružiti malo svog vremena, neki kutak, osmijeh i neka znaju da su primljeni s radošću. Oni su nama dar.
Tereza: I mi smo više puta bili hodočasnici i bili smo primljeni po obiteljima i kućama i to je jedno odlično iskustvo Božje
providnosti i ljubavi i to nas je potaklo da možemo i mi služiti s drugima. Bili smo u Italiji s troje, a kasnije i četvero male djece. Osjetili smo toplinu, gostoprimstvo, otvorenost. Tih trenutaka i danas se sjećamo, prekrasno iskustvo. Vjerujem da su danas mladi u velikoj izolaciji, zatvoreni su, previše uz mobitele i ovo im je prilika za nova iskustva, druženja, doživljaje i razgovor. To im treba. Podijelit ćemo dio svog života s drugima. Kada nam netko iznenada dolazi mislimo da moramo pripremiti posebna jela, posebnu posteljinu, posebno mjesto za boravak… To nas koči i onda vidimo samo svoja ograničenja, umjesto da budemo jednostavni i skromni. Mi smo puno primali goste i naše je iskustvo što jednostavnije, to bolje. Onda smo svi opušteni i lijepo nam je. Mladima trebamo pružiti malo svog vremena, neki kutak, osmijeh i neka znaju da su primljeni s radošću. Oni su nama dar. Jako me dira dio iz Evanđelja kad je Isus rekao Zakeju da će još danas doći u njegovu kuću. I Zakej mu nije rekao da pričeka, da se mora pripremiti, počistiti, ići u kupovinu, nego ga je bio spreman primiti odmah. I što se dogodilo? Njegov cijeli život se promijenio u samo tom jednom trenutku.
Kad se prima gosta u kuću, prima se samog Isusa Krista.
Tibor: Čuli smo na misi da možemo primiti nekoga u kući i nas to veseli. Već smo primali i svećenike i misionare i imamo s tim odlična iskustva. I sami smo bili primani u obiteljima. U Milanu smo bili na Susretu obitelji s papom Benediktom XVI., u Rimu kada se obilježavalo 50 godina Neokatekumenskog puta jer smo mi u toj formaciji. I u nekim drugim gradovima smo bili primani u obiteljima. Imamo četvero djece i jedno na nebu i kao roditelji razmišljamo da će i naša djeca jednom krenuti na ovakve susrete. Ne znamo koga ćemo primiti, ali veselimo se. Kad se prima gosta u kuću, prima se samog Isusa Krista. To je jedan blagoslov i za nas i za one koje ćemo primiti.
Eva: Kad primaš drugog, primaš i Isusa.
Prijavnica se može preuzeti ovdje i ispunjena predati župniku do prije spomenutog roka. Više informacija o prijavama i volontiranju doznajte na mrežnoj stranici Pastorala mladih.