Obitelji, župa i udruge vjernika laika vjernici laici mogu dati svoj nezamjenjiv doprinos u pripravi plodnog tla za dublje upoznavanje i oživotvorenje socijalnog nauka Crkve.

Među navedenim strukturama najznačajnija je obitelj kao prvo i neizostavno mjesto odgoja. Iako je možda bilo za očekivati da ćemo, u navedenoj tvrdnji, naglasiti da je obitelj i prvo mjesto odgoja u vjeri, to smo namjerno izostavili. U životu kršćana ne postoje dva svijeta, jedan svjetovni, a drugi vjerski. Kompendij socijalnog nauka Crkve uči nas kako nadnaravno ne počinje tamo gdje završava naravno, da ništa od reda stvaranja i ljudskoga nije strano i isključeno iz reda vjere i milosti, već je naprotiv, u njemu priznato, prihvaćeno i uzdignuto.

Sve ono što se tiče zajednice ljudi, stanja i problemi koji se odnose na rad, gospodarstvo, politiku i kulturu, nije strano evangelizaciji te ona ne bi bila potpuna ukoliko ne bi vodila računa o uzajamnom apelu što ga jedan drugomu stalno upućuju evanđelje i konkretni osobni i društveni život čovjeka. Kršćanski roditelji stoga bi činili krivo kada bi svoju djecu istovremeno odgajali s dva različita cilja. S jedne strane da kao građani ovoga svijeta postanu dobri ljudi, a s druge strane da kao članovi Crkve postanu dobri vjernici. Za kršćanske roditelje ne postoje dva odgoja, svjetovni i vjerski, već samo jedan, onaj kršćanski.

U svjetlu toga, upravo se obitelj kao zajednica najintimnije uzajamnosti, pokazuje kao prvo pripravno mjesto na putu iskustva i rasta u ljubavi, slobodi i suodgovornosti, kao onim vrijednostima koje su polazišna točka za osobno prianjanje, uz vrijednosti sadržane u socijalnom nauku Crkve.

Na tom putu, obitelji ne smiju postati zatvorene u sebi samima, niti se zadovoljiti vlastitom skladnošću odnosa i blagostanja, već se trajno otvarati i za druge. Iskustva koja djeca budu stjecala kroz primjere svojih roditelja, biti će temeljno i neizbrisivo vrijednosno polazište u njihovom procesu odrastanja. Iskustvo djece o nesebičnoj skrbi njihovih roditelja za susjede, širu obitelj, prijatelje i strance, jest neizbrisiv i nenadomjestiv trag koji će ih pratiti u razvoju njihove svijesti o suodgovornosti za život drugoga. Također, iskustvo poput roditeljskog ulaganja vlastitog slobodnog vremena za dobro Crkve i društva kroz uključivanje u različite volonterske aktivnosti, zatim, iskustvo roditeljske ljubavi prema općem dobru domovine i zalaganje za njegovo ostvarenje po marljivom izvršavanju radnih obaveza, redovitom sudjelovanju na izborima, plaćanju poreza, očuvanju okoliša i sličnog, snažni su i nenadomjestivi poticaji da isto to čine i njihova djeca. Međutim, mnogo toga roditelji, uz najbolju volju, ne mogu sami. Potrebna im je institucionalna pripomoć župa i udruga vjernika laika koje će stvarati prostor i pružati sadržaje pogodne za konkretno življenje vrijednosti socijalnog nauka Crkve.

Igor Jakobfi

Mr. sc. Igor Jakobfi, asistent je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta u Osijeku. Diplomirao je teologiju u Đakovu i magistrirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Tajnik je Ureda za promicanje socijalnoga nauka Crkve Đakovačko-osječke nadbiskupije.