Otac šestero obitelji na portalu Aleteia objašnjava da nije materijalno bogat čovjek, ali da nikada ne bi mijenjao svoju veliku obitelj ni za kakav drugi luksuz u životu. Naglašava također da, prema najnovijim istraživanjima, izgleda da je sve više ljudi počelo razmišljati na isti način.

Njegovu priču prenosimo u cijelosti:

Izreka kaže da se ljubav ne može kupiti. Oduševljen sam time jer moje šestero djece upilo je svaki mali višak mojih doprinosa i ne mogu si priuštiti nikakve dodatne troškove. Doduše, ne bih ni htio da je ikako drugačije. S raspoloživim dohotkom ili bez, život u velikoj obitelji je uživancija.

Oduševljen sam što se ljubav ne može kupiti novcem jer si ne mogu priuštiti dodatne troškove.’

Nadam se da to ne zvuči kao da se hvalim, ali ja sam bogat čovjek. Nisam to zaradio ni zaslužio, ali okružen sam ženom i djecom koji mi pružaju puno više ljubavi nego što sam ikada mogao zamisliti da ću imati.

Naše leglo sastoji se od šest malenih između jedne i dvanaest godina. Naša obitelj smatra se velikom prema današnjim standardima i ljudi nas često pitaju zašto smo odlučili imati toliko djece. Stavimo sa strane činjenicu da je to pitanje samo po sebi vrlo čudno, nemam problema odgovoriti na njega time da imamo toliko djece jer mislimo da su zakon.

Imamo toliko djece jer mislimo da su zakon.

Jednostavna istina je da je zabavno provoditi vrijeme s njima. Jučer sam igrao šah sa svojom četverogodišnjakinjom kada mi je rekla da sanja o tome da više ljudi može sjediti na tribinama kako bi je gledali dok igra i divili se njenim vještinama. Ona misli da je toliko dobra u šahu da zaslužuje cijelu publiku za sebe. Ulovivši njenu kraljicu pomislio sam kako ju moram upisati u šahovski klub iduće godine.

U pravu je, bit će je zabavno gledati kako igra. Isto tako je zabavno gledati dječje utakmice odbojke ili nogometa. Zabavno je ići u zoološki, brati jabuke i biciklirati po planinama. Moja djeca mi pružaju šansu da proživljavam drugo djetinjstvo u kojem, da budem potpuno iskren, po drugi put uživam još više.

Prije puno godina veličina naše obitelji ne bi bila nikome čudna. 1976. godine primjerice, 40% majki između 40 i 44 godina imalo je četvero ili više djece. Danas se taj broj spustio na 13%. Međutim, nakon smanjenja zadnjih godina, prema istraživanjima idealna veličina obitelji ponovno raste te ljudi sve više priželjkuju velike obitelji.

Izgleda da su velike obitelji zaista u trendu. Naravno, nije trend razlog zbog kojeg bi netko trebao željeti veliku obitelj. Iz mog iskustva ima mnogo drugih dobrih razloga. Iako mi se džepovi prazne na svakom koraku, osjećam da mi se srce sa svakim djetetom sve više punilo.

Još jednu stvar jako volim u vezi naše obitelji: Djeca brinu jedni za druge. Dječaci, koji su inače dosta grubi i zaigrani, pokazuju nježnu stranu kada primjerice polagano vuku najmlađu sestru po dvorištu u svojim kolicima. Starije cure se ponekad sjete napraviti sendviče za mlađe sestre i braću. Vole biti jedni s drugima i uvijek imaju prijatelja u blizini.

Socijalizirani su, sve dijele i vježbaju nesebičnost.

Velika obitelj naravno ima i svojih mana. Naša obitelj ne jede u restoranima, odmori i izleti su nam kratki i lokalni, auti su nam stari više od deset godina. Ne znam kada sam zadnji put kupio novi komad odjeće ili kada smo bili u kinu.

Osim toga, ponekad nam nedostaje i privatnosti. Osobni prostor nam je dosta ograničen. Jučer ujutro sam se probudio tako što sam otkrio troje djece ispod pokrivača koji su nam se u neko doba noći ušuljali u krevet. Uz sve to, ne bih mijenjao svoju veliku obitelj ni za kakav drugi luksuz na svijetu.